Marketing
RECENZIJA: SOLANGE
Već na genijalnoj prvoj pjesmi Solange upozorava: I'm not becoming expectations/I'm not her and never will be/No, I'm no sister/Just my God given name. Ispričava se za sve svoje mane i opaske. Na kraju duhovito doda:I sound high, don't I? I promise I'm not high.
Ne mogu ipak ne povući paralelu. Koliko god Beyonce radila drugačiju glazbu, osjetila se i na njenima albumima nota starog soula i funka. Ni jedna se ne ustručava iritantno zavrisnuti i pjevati tako nekoliko stihova, no kad dođe do prave stvari, tu im treba dati sve zasluge.
Jedna od stvari koje me često živciraju kod ljudi je njihova a priori odbojnost prema američkom filmu i američkoj glazbi. Nešto britansko glazbeno mora biti bolje od američkog, neki španjolski film mora biti bolji od američkog. Nerijetko tako pročitam na listama omiljenih filmova i albuma raznih ljudi takva (s oproštenjem) sranja, da ih čak malo iznadprosječan američki mainstream film porazi u tren oka. Ista stvar i s glazbom. Mogla bi tako i hvaljena Duffy npr. pa i cijela plejada "sljedbenica" Amy Winehouse koje su tako slatko "nenametljive", samozatajne i originalne i imaju samo 18, 16, 12 godina (a nemaju iza sebe tri jake pjesme na tek prosječnim albumima) da mi se od toga diže kosa na glavi, naučiti ponešto i iz ovog primjera.
Ne samo da ovim albumom slobodno može išetati iz sjene svoje sestre, ova djevojka je napravila jedan od najboljih r&b albuma godine.
Iako iza sebe ima debitantski album na kojem je surađivala s velikim imenima poput Jermainea Duprija, Timbalanda ili The Neptunes i na kojem je radila na skoro svim pjesmama, te napisala i neke od pjesama Kelly Rowland, Michelle Williams i Beyonce, Solange još uvijek čeka svoj trenutak. Nerijetko čujem da za nju nitko nije ni čuo. A svojim drugim studijskim albumom nadam se da će se premetnuti u kalibar zvijezde koji zaslužuje.
Cijeli album zapravo kao da je posveta old school r&b-ju, a i cijela priča oko promocije albuma sadrži tu notu. Odlične I Decided i Sandcastle Disco prestavile su ju u jednom plesnom ritmu, no Solange je puno puno veća od toga. Soul, blues, r&b, dance....Što god želite. A ako ste ju nekad čuli uživo, znate o čemu govorim. Šteta jedino što se na albumu nije našla suradnja s Marshom iz Floetry i Q-Tipom u izvanrednoj Wanna Go Back, no kako je najavljeno, pjesma će se naći na britanskoj verziji albuma.
I na ovom albumu Solange je glavni supervizor. Od producenata, tu su danski duo Soulshock & Karlin, The Neptunes, Jack Splash te Mark Ronson, dobitnik nagrade Grammy za producenta godine za 2007. Na 6 O'Clock Blues, odlična su kombinacija.
OCJENA: 5
Post je objavljen 20.08.2008. u 01:57 sati.