.to je moj osjecaj danas...
od kad sam cuo neke infoirmacije...
koje su mi okrenule dan...
ali sve sam tako mislio, zezaju se ljudi...
dosao sam doma, odmorio...
jeo...
krenuo na kavu...
i sve je bilo ok...
upalio komp....
docekala me poruka na netu...
i zagledao se u tocku na zidu...
tu je valjda prosli stanar htio zabiti sliku...
ali betonski zidovi nisu dali...
idealno mjesto za skriti sve misli...
neki ljudi samo dotaknu nase zivote...
ali zauvjek osjetimo njihov utjecaj..
tako je i sa ovom osobom...
mirna povucena, zeza se kao ja...
i sad je nema...
evo od 8 i nesto do sad sam buljio u tocku...
nisam primjetio ni da je komp upaljen , ni da je prosao house
nista,,,,
u glavi praznina...
u dusi pitanja....
znam da neki ljudi nece ovo vidjeti ali oprostite...
nisam imao snage odgovoriti vam na mailove i IM-e
sad cu vam napisati mail..
nije posao na kraj svijeta , bit ce ga i sutra...
a ja cu pokusat zaspat...
razmisljam se.. d ali je imao vremena reci voljenima da su mu u srcu?
nadam se da je.. jer su morali znati kako su posebni...
i da li cu ja ikad imati to vrijeme...
za reci svima koji su me promijenili da su me dotakli...
sad zbrajam sve ljude... koji to napravili...
nekima moram reci oprosti
nekima volim te
nekima samo pruziti zagrljaj...
neke koji su zasluzili ne lijepe rijeci...
njih sad preskacem..
nisu vrijedni truda, kad se sve zbroji..
ps
ako 4 sata buljim u tocku na zidu i mogu je opisati i zatvorenh ociju, da li to znaci da sam zreo za ludnicu?
Post je objavljen 20.08.2008. u 00:27 sati.