Marketing
Eh
Mislim da misliti nije loše. Mislim da mislim da mislim i još malo mislim.
Onda pomislim da previše mislim, previše razmišljam.
Pa se uhvatim da se grizem, kao bijesni pas, kao luda sjenka na zidu što grize pocrnjelu žbuku.
Previše misli spojene u gomilu hrđavih lanaca sapetih oko vrata, oko ruku, nogu, previše okova... Okova od misli.
O stvarima, ljudima, događajima... o onome što je trebalo biti davno zakopano u podsvijest, toliko duboko da bih se mogla zakleti da se nije ni dogodilo.
Strah i očaj,
tuga,
nevjerica.
ma jel to zaista bilo???
Je li...se desilo???
Strava mi prolazi kostima.
trebala sam već zaboravit.
Okovana brigama i nesposobna zabaviti se, možda jednostavno prolupala.
Sjećanje je...?Zašto me proganja....
Stupovi se ruše, zemlja se trese, trčim, trčim, trčim...
kao Forrest Gump.
Post je objavljen 19.08.2008. u 20:31 sati.