...krhotine mene razasute posvuda...
da se potrudim sakupiti ih?..
ne,ne ovaj put...
ja sam razbijeno zrcalo dječjih snova...nesreća zauvijek...
tražim nit svjetlosti za koju ću se uhvatiti,ali ne...opet razočaranja...
zašto sam se trudila vjerovati ispočetka...općenito ljudima...ne samo Njemu...
kako sam nisko pala,slušala ponovno njegove uvrede i riječi...
ja lažljiva kuja? kurva tulava? da se ubijem? pokopam?
gadim se sama sebi nakon ovih njegovih riječi...
a iz kojeg razloga su meni upućene?...
nisam napravila baš ništa,samo sam disala...
zar je to moj grijeh?
i trudim se dalje biti nasmješena,glumiti tuđi život,
nositi masku na ovom licu uništenom od suza...
maskara uvijek razmazana...
i opet se potrudim,kažem :"Ma bit ću jaka!"
moj crveni lak na noktima,visoke potpetice i savršena haljina...
živim novu bajku na trenutak čujem nečje riječi kako odzvanjaju u buci diskoteke...
pričaju o Njemu? aha...
i čujem ono što nisam trebala znati...
"Što ne zna neće ju povrijediti..."
naposljetku ipak dođe sve na svoje,ona,ja...sazna se...
znala sam i prije,zašto me opet iste stvari toliko bole?
nisam već otporna na to?
i onda onaj novi čovjek i drugi ljudi...ljudi kojima sam željela vjeroivati...
i oni me izdaju...
jedan sam mu dan centar svijeta,a sljedeći šeta s drugom...
nisam se zaljubila...naravno...
samo me povrijedilo...
previše ranjiva? znam...
još uvijek nisam naučila? znam...
tako sam sama...
da bar nazove bilo tko...
da čujem nečji glas...
jer sama sam...
treba mi buka...
da ne mislim na Nas...
Post je objavljen 19.08.2008. u 19:24 sati.