Marketing
U zadnjih godinu dana mi se posrećilo s putovanjima...
NEW YORK - LONDON - LOS ANGELES - LONDON - RUMUNJSKA - MILANO - MILANO - BERLIN
Ne računajući naravno svirke (Exit, Austrija, Slovenija, HR...) i razne druge izlete. E pa sada lijepo imam cijelu narednu godinu da pišem o tim krasnim putovanjima jer nemam osjećaj da će mi guzica tako brzo vidjeti nekog novog puta.
Berlin je najfriškiji... Zadnji put sam tamo bila prije neke dvije, tri godine, slabo pamtim datume (i lica, i imena, i događaje, i tračeve). Zadnji put je to bila osmočlana ekspedicija predvođena Idom i njenim lezbama, iako se ni tada nije ništa naročito kinky događalo, osim ako vam sam odlazak u pregršt gay klubova sam po sebi nije kinky, ali meni nije, pa.. .. Ovoga puta pozvao nas je Max Punktezahl, jedan od najdragijih ljudi koje možete sresti, iako, kada zađete ispod tog nekog površinskog poznanstva kojeg s nekim ostvarite ispijajući pivu, shvatite da smo fakat svi isti sa svim svojim quirks i ne-quirksima. Max, kao i mnogi pripadnici njemačke indie electro scene, svira u pregršt bendova: Jersey i Contriva su mu motherships, a okolo luta po Notwistu, Saroosu i nema smisla nabrajati ih sve jer je popis beskonačan. Ima nešto prokleto dražesno u njihovoj isprepletenosti jedni drugima. Uglavnom se jedna do dvije osobe udruže i odluče napraviti album pod već nekim imenom benda, a onda se svi ostali u to uključe. Samo je pitanje u kojem se trenutku koje dvoje odluče nešto napraviti.
Na putovanju je uvijek dobro poznavati lokalca. Jer će te taj odvući od blještavih turističkih lokacija (iako ne želiš ići tamo, ne možeš ih fulati - stvarno blješte i u nesposobnosti skretanja pogleda privučen si im ko moljac) i pokazati ono zanimljivije lice grada. Pa te upozna sa svim tim ljudima s kojima ima tih 150 bendova. Pa te odvede u Morr Music da na njegov račun kupiš ploče za kikiriki. Nesvjestan da vodi izgladnjelu djecu u hamburgerland.
Doma smo se vratili s 13 CDa i 13 ploča.
Veliki dio smo dobili na poklon, što od Maxa, što glavom i bradom od samog Thomasa Morra (koji je ubacio još i plavu torbu i mali music box)
Ovaj dečko što pohlepno grabi plavu torbu punu ploča je Zoran, član Kimika i nekad Lollobrigide (zaslužan za sve ritmove/bitove te većinu kul nevokalnih melodija na Lollobrigidinom novom albumu). Kraj njega je Thomas Morr, u predomišljavanju da li nam je trebao dati baš toliko stvari ili da ponešto ipak uzme nazad, te Max, naš dobročinitelj :)
A o tome kako smo nabavljali ploču "You can't always listen to Hausmusik, but..." drugom prilikom. Cliffhanger: osjećala sam se ko u Čehoslovačkoj '78! Good ol' times when it was impossible to get anything.....
Post je objavljen 19.08.2008. u 15:50 sati.