Marketing
Da sam prazan list, potpuno cist...
Prazan je osjecaj probuditi se ujutro, i biti svjestan da osoba koju ces za nekoliko minuta vidjeti u ogledalu, vise nisi ti. Biti zrtva same sebe, jer ne znas kada si pocela masnivno lagati da bi mozda svima bilo bolje. A nije. I na kraju, ponovo shvatis da si u krivu, i da borba ovog dana mora biti nastavljena u monotoniji-sutra. Upala sam u kolotecinu, ne radim nista sto me ispunjuje. Dobro, treniram kao nikada, ali treba mi nesto sto ce me do kraja usreciti. Mozda zato i ja jedina zelim novu skolsku godinu. Trebaju mi promjene, i hitno mi je potrebna potpuna zanemacija.
“And once you lose yourself, you have two choices: find the person you used to be, or lose that person completely.”
Zaboravila sam koliko sam voljela ovu pjesmu:
boomp3.com
I onda, onda mi ponovo nece biti bitno, sto prelazim ulicu u kricavo zelenim starkama i pjevusim nesto od Rasmusa uz osmijeh na licu, dok ljudi bulje u mene.
Od sad, pozitiva. Napokon sam se prisjetila, kako je probuditi se uz prozor na koji rominja topla kisa. I dalje je prekrasno.
Ma nije nista vise bitno, dokle ja mogu ponovo pokusati odrzavati normalno stanje. Znam, samo bolje moze biti, nemam cemu biti deprimirana. Ljeto je na kraju, temperature se snizile, a Jullia u svojoj sobici zuto-plavih zidova jedva ceka da bude hladnije, pa da obuce debelu trenerku, i pise nepregledne poruke koje ju razveseljavaju.
Ovaj tjedan sam pomislila na ono što nisam mislila da ću misliti. Mislila sam, zar bi bilo tako lose? Da promjenim okolinu. Odem, kako i treba, a ne da ovako naganjam svoje prilike za bolje stvari. Ne znam. I dalje nemam hrabrosti. A znam da bi bilo dobro. Svejedno ne mogu.
Da, želim reći da je vrlo moguca skora promjena adrese.
Za dva tjedna, žaliti ću.
Sve ce biti dobro. Znam.
Post je objavljen 19.08.2008. u 13:52 sati.