Tih dana u gradu reklamirala se odlična kazališna predstava. Glasnici su širili vijest o izvarednoj glumačkoj ekipi i realnom scenografijom. Svi su samo pričali tome. Uputih se iza kazališta na malena skrivena vrata. Pokucah triput zaredom točno po taktu zmajevih nota i prozorčić napravljen od lažnih slova se otvori. Čovjek koji je imao samo glavu, trup i malene prste koji su virili direktno iz ramena pitao me lozinku, znala sam je naravno-ljubičasti elipsoid.
Već prolaskom kroz mračan hodnik se mogla načuti graja ljudi, bila sam uzbuđena jer sam znala da je kazalište puno. U parteru su stajali sakati ljudi obučeni u dronjke, a povezivao ih je gromki i težak dah s bogatom pratnjom zelene sline koja je kapala po podu. Pogledah gore, u ložama su sjedili suci, treneri, lažne kurve, lažni prijatelji i pokoji pijanac. Promatranje mi je prekinila najava o početku predstave. Sjela sam na crveni tepih na kojemu su bile mrlje od crnog vina. Graja je utihnula i zastori su se otvorili.
Predgovor je držao ćelavi starac sa isturenim plavim venama na nogama. Nešto je govorio o krugu.
Na daske se pojavila maketa Zemlje koja se vrtila oko svoje osi, a oko nje je pričvršćena žena kovrčave kose. Glumila je satelit kojeg Zemlja svojom gravitacijom vuče prema sebi i ne ispušta ga iz svoje orbite. Ovisan je o njoj, a satelit ima potrebu pobječi. Kovrčava žena pita se kako uvijek se nađe da stoji u elipsoidnom krugu. Gotovo kada pomisli da je uspjela pobječi od Zemlje naiđe na novu zvijezdu koja se brzo ugasi i vrati je Njoj. Zemlja se ubrzo užarila, počela je ispuštati smrdljive sumporne plinove, a satelit je po staroj navici trpio je sve dok Zemlja nije eksplodirala. Sa rupama i opekotinama satelit je napokon bio slobodan. Nije mu bilo važno šta je izgubio neke žice i dio željeznog oklopa, bio je sretan. Kovrčava žena lutala je svemirom i pravila se da je asteroid, padajuća zvijezda, maleni planet, kako koga je srela, tako je izmišljala priče. Nakon nekog vremena shvatila je da joj nedostaje Zemlja. Nedostaje joj njena sigurnost, njegova fatalna ovisnost o njoj i želja da bježi. Počela je tražiti novu Zemlju samo da sebe uništi jer bez nje ne može, zapravo ne može jer joj nedostaje mazohizam. Lutajući je naišla na smrdljivi ostatak Nje. Bila je zadovoljna što ju je uspjela naći i odmah se pričvrtila da ovisi o Njoj.
Zavjese su se spustile a ćelavi starac sa isturenim venama dok je pričao kraj umro je na daskama. Publika se uznemirila, nastala je panika, bolničari su ga pokušali oživjeti ali bezuspješno.
Kovrčava žena je stajala i gledala bez riječi. Ljutila se na sebe kako je bila opsjednuta Zemljom i nije mogla pomoći starcu.
Svijetla su se upalila i pohitala sam vani. Zrak je bio težak, a mokra ulica me sama vodila.
Post je objavljen 19.08.2008. u 11:40 sati.