Nebo je plakalo kada sam odlazila
biserne kapi su se slijevale
licem vremena kada sam odlazila.
Jučer sam razapeta, smrvljena jezikom jednog nepoznatog, jezikom koji je u ime meni nepoznate porote, donosio presudu o mom karakteru i odlučili da sam egoistična i nasilna u svojim tvrdnjama.
Od jučer nebo ponovo plače nad mojim očima
A ja sam željela proširiti ljubav na još jedan virtualni svijet.
Vrijeme liječi rane
šapuće mi LJUBAV
pa kada se sretnemo jednoga dana,
na rubu vremena
u poeziji kiše
i u kapima sna
možda ćemo s iste obale
gledati kako se sjedinjuju
suze u kristale sna
na licu mog i njihovog
vremena.
Post je objavljen 19.08.2008. u 08:51 sati.