Poznato je da muškarci i žene različito doživljavaju i reagiraju, ali ponekad su te razlike nepremostive i dovode do udaljavanja...
Konkretno, kada dođu problemi...
Žena tada ima potrebu pričati s njim i raščistiti, a on se zatvara u sebe, povlači se jer želi sam riješiti problem.
To čini iz više razloga. Zato što mu drugi pa i žena smetaju pri razmišljanju i zato što zbog svoje muškosti ne želi priznati slabost, ne priznaje da ga problem muči.
U međuvremenu on je nedostupan i fizički i psihički pa žena misli da se on "ohladio" prema njoj i da je više ne želi.
Tada se žena osjeća nesretno, i u glavi gomila negativne misli što joj crpi energiju pa ona postaje mrzovoljna, bezvoljna i umorna.
Kad muškarac riješi sa sobom problem i kad se "vrati" ženi "ozdravljen", ponaša se kao da se nije ništa dogodilo i ne može shvatiti zašto je ona sada mrzovoljna.
Ne razumije da je njegovo udaljavanje na nju ostavilo težak teret kojeg nije mogla ponijeti pa se možda trenutno "slomila" pod tim bremenom.
Poslije takvog jednog razdoblja slijedi dugotrajno razdoblje prilagodbe i "pomirenja", i teško je zaboraviti, pogotovo ako je za vrijeme onog "udaljavanja" bilo i teških riječi.
Sve bi bilo lakše kada bi se mogli bolje razumjeti...ali kako se razumjeti ako se ne razgovara?!?