Ovo je istinita priča koja se dogodila u Japanu.
Da bi renovirao kuću, netko je u Japanu srušio vanjski zid. Za japanske kuće je prirodno da imaju prazan prostor između drvenih zidova. Kod rušenja zidova, shvatio je da se tamo nalazi zaglavljen jedan gušter, jer je jedan čavao s vanjske strane bio zakucan u njegovu nogu. Vidio je to, osjetio je sažaljenje, a u isto vrijeme je bio i znatiželjan. Kad je provjerio čavao, u mislima se vratio unatrag, bilo je to prije 10 godina kada je kuća bila prvi put napravljena.
Što se dogodilo?
Gušter je preživio u takvom položaju deset godina! U mračnom djeliću zida 10 godina bez mrdanja, to je nemoguće i sav se stresao na tu pomisao. Zatim se začudio kako je ovaj gušter preživio 10 godina bez mrdanja niti jednog jedinog koraka – pošto mu je noga bila zakovana!
I tako je on obustavio svoj rad i promatrao guštera, što se to događalo, i što i kako je on sve ovo vrijeme jeo. Kasnije, ni ne znajući otkuda je došao, pojavio se drugi gušter, s hranom u ustima.
Ahh! Bio je zapanjen a u isto vrijeme i duboko dirnut. Drugi gušter je sve vrijeme tijekom proteklih deset godina hranio zarobljenog guštera.
Takva ljubav, takva prekrasna ljubav! Takva ljubav dogodila se među ovim majušnim stvorenjima …
Pa što sve ljubav može učiniti!
Ona može čuda napraviti!
Ljubav može čuda učiniti!
Samo razmislite o tome, jedan gušter je punih deset godina neumorno hranio drugoga guštera, bez ikakve nade za svoga prijatelja.
Ako malo stvorenje kao što je gušter može ljubiti na ovakav način … zamislite kako tek mi možemo ljubiti – samo ako se potrudimo.
Post je objavljen 18.08.2008. u 22:45 sati.