Marketing
Bogovi su ipak pali na tjeme
Danas su moju prijateljicu roditelji izbacili iz kuće, a razlog je toliko mizeran da možda i nema smisla objaviti ga. Taj će trenutak promijeniti cijelu jednu eru njezina života - napuštanje studija i povlačenje po raznoraznim rupama. O osjećajima koje je nemoguće opisati, ali dovoljan su uteg razumu, ne treba ni govoriti. Ovaj me događaj naveo da napišem par redaka o roditeljima koji odbacuju svoju posrnulu djecu.
Prvo što roditeljima takve djece nedostaje jest minimum samokritičnosti, a kojom bi uvidjeli da ono što su prezreli kod svoje djece nisu prezreli tamo gdje je izvor - u njima samima. Njihovo je dijete skrenulo vođeno njihovom nesposobnošću, a što vam oni nikada neće priznati jer ne mogu ni sebi samima. Kada otkriju da im je dijete zagrezlo u ovisnost, napustilo školu, priključilo se lošem društvu, oni ga se počnu sramiti, i umjesto da mu pomognu odbace ga kao staru vreću. Ne svi, ali dovoljno njih da se zgrozimo nad takvom "pedagogijom".
Nikada neću zaboraviti jednu majku koja je, nakon što joj je sin izašao iz komune, izjavila: Sada napokon imam sina. Znači, nije ga imala dok je ovaj unakažen drogama lutao ulicama i tražio bilu čiju pomoć, i to pored žive majke kojoj nije smio na oči.
Još su gori roditelji koji odbacuju svoje maloljetne trudne kćeri. Osim što svoju buduću unučad smatraju pogreškom, kažnjavaju kćeri zbog nečega u što su ih sami pogurnuli bez valjane poduke o posljedicama (a što mislite što bi mladi radili u 3 sata ujutro nego otkrivali svijet odraslih?). Tako te mlade djevojke ovise o dobroti drugih ljudi koji, na žalost, imaju više razumijevanja od onih kojima je to u opisu posla i osjećaja.
Prvo što roditeljima takve djece nedostaje jest minimum samokritičnosti, a kojom bi uvidjeli da ono što su prezreli kod svoje djece nisu prezreli tamo gdje je izvor - u njima samima. Njihovo je dijete skrenulo vođeno njihovom nesposobnošću, a što vam oni nikada neće priznati jer ne mogu ni sebi samima. Kada otkriju da im je dijete zagrezlo u ovisnost, napustilo školu, priključilo se lošem društvu, oni ga se počnu sramiti, i umjesto da mu pomognu odbace ga kao staru vreću. Ne svi, ali dovoljno njih da se zgrozimo nad takvom "pedagogijom".
Nikada neću zaboraviti jednu majku koja je, nakon što joj je sin izašao iz komune, izjavila: Sada napokon imam sina. Znači, nije ga imala dok je ovaj unakažen drogama lutao ulicama i tražio bilu čiju pomoć, i to pored žive majke kojoj nije smio na oči.
Još su gori roditelji koji odbacuju svoje maloljetne trudne kćeri. Osim što svoju buduću unučad smatraju pogreškom, kažnjavaju kćeri zbog nečega u što su ih sami pogurnuli bez valjane poduke o posljedicama (a što mislite što bi mladi radili u 3 sata ujutro nego otkrivali svijet odraslih?). Tako te mlade djevojke ovise o dobroti drugih ljudi koji, na žalost, imaju više razumijevanja od onih kojima je to u opisu posla i osjećaja.
Roditelji kažnjavaju djecu zbog svojih grešaka i propusta. Nemilosrdni su i nepravedni bogovi koji bi priznanjem vlastitih pogrešaka izgubili božanski status. No danas znamo da ti bogovi itekako zavređuju status kojega se boje jer podaci o njihovoj božanskoj ulozi odgoja maloga čovjeka, pokazuje koliko među njima ima mizernih ljudi:
* u SAD-u je 3 milijuna djece zlostavljano
* u Hrvatskoj je seksualno zlostavljana svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak u dobi od 4 do 8 godina, a u 80% slučajeva se radi o bliskoj osobi (roditelj, rođak, skrbnik)
* trećina je djece emocionalno zlostavljana
* između 20 i 30% djece je tjelesno zlostavljano, a ozljede znaju završiti i smrtnom posljedicom
* većina zlostavljane djece je istodobno zlostavljano na različite načine - i tjelesno i seksualno i emocionalno
Sve ovo samo pokazuje da i bogovima treba preodgoj i da im je iz uzvišenih glava nužno izbiti teoriju kako je roditeljstvo urođena vještina. Roditeljstvo je samo uslužna djelatnost u kojoj je posjedovanje djeteta jednako posjedovanju gosta. Jedino je bitno gosta učiniti sretnim i zadovoljnim U suprotnom - neka ne započinju s takvom djelatnošću. Danas-sutra lako bi se moglo dogoditi da ih njihovi rođeni neće htjeti ni pogledati, pa ni mrtvima oprostiti njihove propuste.
Povećanje nasilja među djecom, ali i ostalim dobnim skupinama, govori da se dobar dio njih neuspješno igralo i igra roditelja. Agresivnost se, poznato je, najčešće donosi iz obiteljskoga doma koji sve manje liči na dom i koji skriva mnoge zastrašujuće priče. Kada likovi iz tih priča postanu dijelom neke druge priče, sa sobom su već donijeli i bijes i traume koji tako šire svoje djelovanje i na prostor tuđih života, a lom je tada neizbježan. Eto, to je nasljeđe bogova koji su pali na tjeme i razbili tuđe glave.
Povećanje nasilja među djecom, ali i ostalim dobnim skupinama, govori da se dobar dio njih neuspješno igralo i igra roditelja. Agresivnost se, poznato je, najčešće donosi iz obiteljskoga doma koji sve manje liči na dom i koji skriva mnoge zastrašujuće priče. Kada likovi iz tih priča postanu dijelom neke druge priče, sa sobom su već donijeli i bijes i traume koji tako šire svoje djelovanje i na prostor tuđih života, a lom je tada neizbježan. Eto, to je nasljeđe bogova koji su pali na tjeme i razbili tuđe glave.
Post je objavljen 18.08.2008. u 16:04 sati.