Jedna stara i poprilicno rasirena poslovica kaze: Nada umire posljednja. Ne, ne zovem se Nada i nadam se da necu umrijeti posljednja, ali se ipak nadam da ce netko zalutati na ovaj blog i mozda ostaviti ako nista drugo komentar.
E sad ako su moja uporna nadanja urodila plodom vi ste jedan (a mozda i jedini) (ne)sretnik koji je zalutao na ovaj blog.. A ako ste dosli vec do ovg reda.. E onda vam zahvaljujem na upornosti.. heh
E sad na stranu moja filozofiranja.. Za one koje zanima, ja sam Matea, zivim u blizini Zagreba... Imam dugu plavu kosu, visoka sam malo vise od matar i sumske jagode.. Sad krecem u 2. razred opce gimnazije... Nemam decka.. Ali zato imam jako puno frendova koje jako jako volim i za koje znam da nece ovo procitati jer gotovo nitko od njih nema blog.. Inace ovo je moj negdje 5. blog.. Ajmo reci da su prosli bili vise manje uspjesni pa sam ponekad uspjela skupiti par stotina komentara... Heh... Sto se nadam da cu dostici i na ovom blogu.. Ipak, nije mi toliko vazan broj komentara koliko mi je vazno da je komentar tu i da se u njemu na neki nacin odgovara na moj post. Ili mi netko jednostavno da do znanja da je zalutao ovdje pa cu i ja dolutati na njegov blog..
Odlucila sam napraviti ovaj blog jer mi je bilo dosadno, ljeto je na izmaku snaga, o skoli jos ne zelim razmisljati, a za morem ne zelim zaliti. Vecina frendova je tamo negdje na obali pa se evo ja prepustam virtualnom svijetu.
U slijedecim danima, a najvjerojatnije vec danas planiram malo popuniti boxeve i napisati nesto malo vise o sebi...
Do citanja :)
Post je objavljen 18.08.2008. u 13:34 sati.