vec prije sam rekla da nikuda ne idem bez Micka?
da, tako smo nas troje lagano tijekom noci krenuli preko Bosne do mora.
ispocetka Micko se bunio a onda se privikao
na nove uvjete, automobil, stajanja na janjetinu u 3 u noci,
i mene koja ga maltretiram stalnim provjeravanjima jel mu sve stima.
kako je 'netko' vozio cijeli dan ranije
bio je toliko umoran i rekao: ajd sad ti malo vozi.
ja, koja nikada nisam vozila automobil s automatskim mjenjacem
bila sam prestravljena
jer sam cula hrpu prica o nezgodama vozaca
koji su naucili voziti automobile s normalnim mjenjacem pa su presli na automatski.
ipak, bilo je ili stati i odmoriti se ili voziti.
pa sam uz osnovne upute prevezla cijelu BiH
i stigli smo u rano jutro u jedno malo mjesto odmah iza granice
i ondje se nasli na jutarnjoj kavi s dragim prijateljem.
ubacio nam je u automobil dvije ogromne lubenice od 15ak kg svaka
i uputili smo se na Peljesac, prosli ga cijelog i presli trajektom na Korculu.
na Korculi sam bila kao djevojcica, nekoliko puta, no zadnjih desetak petnaestak godina nisam.
Prelijepi otok, prelijepi grad, proveli smo nezaboravnih nekoliko dana u njemu.
Micko je imao sav komfor, ipak, maltretirao nas je tijekom svake noci
obilaskom svojeg novog teritorija i hodanjem preko nasih glava,
pa bas nismo previse spavali.
I jedno jutro dok smo pili kavu u 'nasem' jutarnjem kaficu i doruckovali,
netko me zove imenom.
moja draga prijateljica iz Osijeka, sa svojim zarucnikom, sva u cudu sto me vidi :)
bas me ugodno iznenadila, zajedno smo proveli vecer.
sutradan smo krenuli dalje, polako prema gore, prema Zadru.
vratili smo se na Peljesac
i ugodno sam iznenadjena malim lijepim mjestom Orebic,
prepunim prelijepih vila sa vrtom uz samu obalu.
navodno, mjesto velikih kapetana brodova
koji su u davna vremena gradili vile dostojne njihova statusa.
odusevljena!
pri povratku na Peljescu stali smo u svako mjesto koje nam se s puta cinilo simpaticno
i okupali se u svakoj uvali koja je izgledala savrseno za zadnji brc :)
i tako, laganini prema Zadru.
javila mi se priajteljica iz Biograda i pozvala nas da navratimo do nje i njezine obitelji
no kako je radila nismo je zeljeli previse smetati.
ideja je bila provesti par dana na Ugljanu, u kuci mojih
malom mjestu Kali, koje mi je priraslo srcu.
toliko se veselio tome da je i taj kabrio nabavio
samo zbog zelje da nam bude lijepo.
cak sam se bojala da ce se razocarati kad bude vidio mjesto
jer ga je idealizirao u svojoj glavi nakon mojih prica kako ondje provodim ljeta.
dogodilo se da je dva dana prije naseg dolaska
kuca iznenada bila prepuna i za nas ondje nije bilo mjesta.
ne mogu opisati koliko me sve to povrijedilo
jer se znalo mjesec dana prije da dolazim, ne tocno u dan ali znalo se.
ipak, obisli smo cijeli otok jer je to silno zelio
pronasli privatni smjestaj i unajmili apartman u Preku
te proveli tri prelijepa dana ondje,
plaza nam je bila ispod kuce, restoran isto, more cisto,
te ipak nisu mi moji uspjeli unistiti ljepotu godisnjeg odmora.
pri povratku proveli smo vecer u Zadru s prijateljima i krenuli put Zagreba.
postala sam 'proficka' (u voznji, hehe), te sam odfurala cijeli put do gore
jer smo oboje od kupanja, sunca i mora bili crknuti doslovno
i u Zg smo prespavali u nekom hotelu, prvom na koji smo u 2 ujutro naisli.
o hotelu ne bih, iako je s tri zvjezdice i ne tako mali :)
obavili smo posao u Zagrebu
Micku rijesili svu potrebnu dokumentaciju za ulazak u zemlj EU
i tek sto smo izisli iz njega prema Sloveniji zasuo nas je led :)
to be continued.... ;)
Post je objavljen 18.08.2008. u 10:15 sati.