Marketing
Tajanstveni dvorac i kupanje na Dobri
Nakon što smo uživali na Slapiću, krenuli smo dalje u skitnju. Prvo je trebalo naći nešto za pojesti, a onda se još malo provozati po okolini i istraživati nama nepoznate detalje oko Karlovca. Prvo smo se zagubili kad smo izašli iz kampa, krenuli na lijevo i vozikali se jedno pola sata do 45 minuta po uskim cestama. Hrpe vikendica, hladovina, rijeka, fino mjesto ako znaš gdje ideš. Mi nismo znali. A nismo imali ni koga pitati, jer je bila nedjelja poslijepodne, sunce, nije bilo žive duše negdje. Kad smo, konačno, uhvatili nekog djedu, ovaj nam je objasnio sve što trebamo raditi da se vratimo na glavnu cestu.
E kad smo izbili na glavnu cestu, ne pitajte gdje smo točno bili jer se uopće više ne sjećam, onda smo se odlučili za odlazak do Zvečaja u restoran Zeleni kut. I to smo imali sreće da smo otišli tamo, jer pojma nismo imali da je i to jedno tamošnje poznato izletište + restoran.
Restoran Zeleni kut nalazi se na 22. kilometru od ulaza u Karlovac prema smjeru Ogulina, na prometnici za Senj. Restoran je smješten na lijevoj obali rijeke Mrežnice, uz prekrasan slap i riječni otok. Zbog svoje pozicije, flore i faune omiljeno je mjesto ljubitelja raftinga, kanuinga, šetača, lovaca, ribolovaca, raznih kolekcionara, ali i onih željnih mira i spokoja (pisci, slikari i drugi umjetnici). Gostima se nude brojni popratni sadržaji: dječje igralište, odbojkaško igralište, kupalište, kanui, boravak na riječnom otoku (uz mogućnost kampiranja), označene biciklističke staza i šetalište uz rijeku.
Tu je bilo dosta ljudi, poslagani svi po ručnicima uz obalu Mrežnice. To mi se već manje sviđalo, ali priroda je bila fantastična!
Bili smo u napasti iznajmiti neki čamac i otići se okolo voziti, ali meni se nekako nije dalo pa smo odustali. Bila sam više za sjesti, klopati, malo fotkati okolo... ideja o vožnji nakon sat vremena vožnje autom činila mi se nekako manje privlačna.
Smatrala sam da je u tom trenutku najbolje se podbočiti u nekoj birtiji... i jedino ispravno!
Restoran je bio ok. Konobari tak-tak, ništa posebno uslužni. Ali valjda moraš spustiti kriterije i ne biti strog prema njima kad imaju punu terasu. Klopu smo čekali jako dugo, već smo pregladnili.
Ja sam uzela, na sreću, prvo juhu od gljiva, a onda pastrve. 
Ne znam što da vam savjetujem... priroda je prekrasna, stvarno... malo mi je bilo prekrcato ljudima, a restoran... hm... nije loš, ali nije ni neki u koji ću se "sigurno vratiti"... eto, iskreno...
Ovo je pogled s terase. Lijevo je obala i ti ljudi s ručnicima, a desno vidite otočić koji se fantastično uklopio u okoliš. Onda skužite kako je, obično, ruta plivanja s obale lijevo na slici (ne vidite, zamislite!) prema tom otočiću. A do otočića možete doći i brodićem. Možda to i nije otok, možda je poluotok, nismo skužili, ali stvarno dobro izgleda!
Odlučili smo krenuti dalje... e sad tu sam već kontaktirala svoje karlovačke veze i dobila prijedlog da naša iduća destinacija u Karlovačkoj županiji bude Jarče Polje. Da, dobro ste čuli, mjesto se, iz meni nepoznatih razloga, zove "Jarče Polje". Voljela bih znati što to znači.
Sms je glasio: "cesta Duga Resa-RI do Jarčeg Polja tamo desno preko mosta ima znak za Novigrad na Dobri". Plus hrpa prekrasnih mms-ova snimljenih tamo koji, očito, pokazuju nešto jako zanimljivo! Ok, ajmo tamo!
Nismo imali problema s pronalažanjem mjesta, negdje je 20 km udaljen od Karlovca prema Rijeci. Tamo nas je dočekalo zbilja niz zanimljivih detalja.
Čim smo parkirali kod jednog famoznog mosta skužili smo tipa u gaćama kako vodi aljaškog malamuta i plaši djecu okolo pričama o krvoločnosti tog psa. A klinci koje je plašio sjedili su na pravom motoru i vozikali se okolo. Hehe...
A most? Fantazija! Znam ovu fotografiju, viđala sam je dosta puta i, evo, sad sam i ja bila tamo! Prekrasno!
Elegantan i prekrasan kameni most! Mrak!
Novigradski most na Dobri jedan je od najstarijih riječnih mostova u Hrvatskoj. Ukupna dužina mosta iznosi 122 metra. Most premošćuje rijeku Dobru gotovo pod pravim kutom i ima dva izrazito uočljiva dijela.Most na rijeci Dobri pod gradom Novigradom velika je monumentalna građevina. Taj je most jedan od najvrednijih spomenika graditeljstva stare hrvatske mostogradnje.
Most je i danas u funkciji! Inače, zanima me, ako netko ima točne informacije, iz kojeg je stoljeća ovaj most? Na tabli piše 18. stoljeće, a na Netu ima informacija da je most star čak četiri stoljeća i da se spominje u dokumentima iz 16. stoljeća. Što je sad točno?
Eto ako netko zna da podijeli sa mnom/nama informaciju, baš bih voljela znati, jer je most stvarno impresivan. Pogled u brda i, konačno, famozni dvorac kojeg tražim od kad je u promet puštena auto-cesta Rijeka-Zagreb!
Znate za onih par sekundi kad idete od Zagreba prema moru, prođete Karlovac, taman neki tunelčić i onda vam se kratko s lijeve strane u daljini pojavi dvorac na brdu? Pa onda brdo zaklanja sekundu dvije i onda opet par sekundi dvorac? Jeste to ikad registrirali? E, ovo vam je taj dvorac! Konačno! Evo pogled s dvorca na dijelić auto-ceste.
Stari grad Novigrad. Utvrda iz 15. stoljeća! Ostaci su to starog frankopanskog grada. Šta nije super? Ne zna se kad je ova utvrda dobila ime. Nastajala je tijekom niza stoljeća. Više o povijesti dvorca možete pročitati ovdje.
Grad je imao burnu prošlost. Najznačajnije razdoblje Novigrada vezano je uz knezove Krčke Frankopane, ali se pouzdano ne zna kada su došli u posjed grada (14. st.?). U vrijeme Frankopana bio je to prostrani romantiči burg (hehe odvalim uvijek na tu riječ "burg"), u pravom smislu frankopanski grad koji odiše jednostavnošću i kubičkom zatvorenošću, bez razigranih masa kao što je to slučaj s gradovima srednjeeuropskog područja tog vremena.
Pogled na most s dvorca.
Na sreću, dvorac je zadnjih godina obnavlja. Nakon Drugog svjetskog rata rapidno je propadao. Kažu "odvozio se kamen kao građa". Zamislite lopova! Krasti kamenje sa starog dvorca! Dabogda u paklu završili na Odjelu kamenoloma!
Danas je južna kula u potpunosti rekonstruirana te je na njoj izgrađen vidikovac, a na ostalim djelovima starog grada nastavljena je rekonstrukcija."
Cesta do samog mosta pretrpjela je, očito, odrone znatnijeg opsega...
Ma, sve je bilo prekrasno!
Nismo uspjeli naći povijesnu cestu Karolinu. Vjerojatno je to tu negdje, ali mi smo vozili samo po normalno asfaltiranoj cesti.
Usput, putem smo nalazili na niz (polu)divljih plaža duž rijeke, na kojem je malo-malo bilo grupica ljudi... možete, čini se, stati gdje god, izaći, okupati se, osušiti i nastaviti dalje vožnju! Svi su uživali u čistoći i ljepoti tog dijela prirode...
Ljudi, fantazija! Zbilja se isplati vozikati tamo, puno se toga prekrasnog može vidjeti... sve je zeleno, zeleno, zeleno... svježe... ima puno biciklističkih staza... mir, tišina... Ima puno skrivenih divljih plaža... ma, baš odlično mjesto. Šteta da i prije nisam otkrila Dugu Resu... Uživali smo svi, stvarno je bilo lijepo u ovom kraju... neopisivo, morate to osjetiti... Biciklisti, pretpostavljam, znaju kakav raj tamo imaju pa to ne moram ništa posebno prepričavati. Ispričavam se Dugorešanima i Karlovčanima što sam tek sad zašla u ovaj njihov mali raj...
Očekujem još prijedloga domaćih iz tog kraja što dalje treba gledati...
Ako vas zanima ovaj post, možda će vas zanimati i:
Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
Post je objavljen 20.08.2008. u 12:01 sati.