Pomalo je čudan osjećaj pri spomenu svih gradova što počinju na B
I nalaze se u zemlji velikoj poput kontinenta,
Kao teatar Boljšoj, i sav Bajaga u meni:
Lako u mislima uočavam doživljaje kojima nedostaje spona
I teško ju ispunjavam kad postanem svjesna tog traženja;
Ne mogu nikoga povezati sa najdubljim jezerom na svijetu,
A zvuk tračnica morat će postati drugačiji od svega dosada;
Ne mogu biti sigurna na kojim premisama točno operiram
Kad znam da je podsvijest prejaka za uljudnosti i bontonalitete;
Pomalo je okrutna ta naša sposobnost da spoznajemo bezvujetno,
Bevremenski i besprostorno. Amidala je spoznala. Aha.
Post je objavljen 18.08.2008. u 05:59 sati.