Marketing
u potrazi za zrelošću, našla sam dječačku ljubav.
po prvi put u ovoj godini, osjetila sam ljeto. osjetila sam onaj ljetni osjećaj, da je ljeto i da je sve baš onako kako bi trebalo biti.
bile smo bolero kid i ja u njezinoj sobi i ja sam pustila da svira "romeo and juliet". očito me ta pjesma još uvijek veže za prošlo ljeto i retro razdoblje.
fali mi retro i naša redovita okupljanja u retru.
u gomili ljudi osjećam se usamljenom. i ne mogu si pomoći.
bojim se pitati za pomoć. bojim se da će svi otići od mene kad ih zamolim da budu tu.
previše se bojim. ne mogu tako više.
želim da netko obrati pažnju na mene. ali baš onako, stvarno. kao onaj dan kad su prijateljica i tomi došli i bili uz mene kada mi je to bilo potrebno, iako to nisam pokazala odmah.
želim da netko započne razgovor sa mnom bez nekog posebnog razloga, da besciljno pričamo o ljetu pri kraju, o suncu i glazbi.
želim da me netko primijeti, da shvati da postojim, da mi kaže da sam nezamjenjiva i da zbilja postoji netko tko bi plakao da sada zauvijek odem.
želim da me netko sasluša, da me doživi.
želim da me netko zagrli čvrsto i kaže da će sve biti u redu, da nisam sama.
osjećam se nevidljivom.
ili možda samo previše tražim?
volim svoje prijatelje.
Post je objavljen 18.08.2008. u 00:33 sati.