Marketing
Neki novi radovi
Dugo nisam pisala. Kao prvo zato što sam na godišnjem, pa se malo i od bloga odmaram, ali to ne znači da ništa ne radim. U tri tjedna goišnjeg radila sam svašta.
Prvi tjedan sam proširivala jedno staro opleće, jer je bilo premalo, a to je puno posla, ako se radi kako treba, tj. na originalan način. Radi se to tako da se raspuste stari nabori i onda se ponovo ciga, na onu veličinu koja je potebna, a pod rukave se rade novi ucjepki tj. veči trokuti za proširenje.
Zatim sam radila i novi fertun od originalnog platna. To znači da sam opet morala cigati iliti nabirati, a to se sve radi ručno. Za to mi je trebalo tjedan dana.
Onda sam se opet vratila novoj nošnji koju izrađujem. Rukave sam skoru dokraja nabrala, obrubila tkanje koje dolazi na rukave i pripremam se za vez. Nisam sigurna koliko mi još treba, ali se nadam da ću za mjesec dana biti gotova s vezom.Nekada se je cijela šivala na ruke. Ništa nije bilo šivano na mašinu. I tako dok sam spajala dvije originalne pole fertuna, išla sam i ja to napraviti na ruke jer to izgleda puno ljepše, nemorate vjerovati nego kad se šiva na mašinu i bod je takav da to stvarno drži. Divila sam se samoj sebi, ali opet je tu ostalo ono pitanje, pa kad su one to sve stigle. Dobro znam da ja radim na poslu, pa tu su moje obaveze kao tajnice u društvu, pa kao proćelnice sekcije "Šestinskih švelja", ali opet ostaje ono ali. Žene su nekada sve radile na ruke.
Po pričanju moje bake, radile su na polju, kuhale zimnice, prale veš na potoku za građane Zagreba, nosile mlijeko u grad, prodavale voće i povrće na placu i da dalje ne nabrajam i opet su stigle vesti i šivati. Znam da nisu sve bile jednako vrijedne ni marljive, ali su neke radile prava umjetnička djela. Moja prabaka je vrlo rano nabavila šivaču mašinu. Nedugo nakon prvog svjetskog rata, pa je zato neke stvari lakše i brže radila, s obzirom da je bila švelja koja je vezla i šivala nošnje, vjerujem da joj je to jako pomoglo. Jedan od uvjeta koji je moja baka postavila prije udaje roditeljima, bio je da želi mladu junicu i šivaču mašinu Singericu. To je bio veliki miraz, ako se uzme u obzir da se je udala 27.1.1937. godine.
Zašto o tome pišem? Pa zato što pokušavam razjasniti koje divljenje osjećam prema tim nekadašnjim ženama, jer njima život nije nimalo bio lagan. Nisu sve ni imale nove nošnje kod udaje, a ako jesu obično su ih posuđivale od drugih.
Jednom zgodom mi je pričala bakina sestra, a to je bilo nakon što je moja baka već umrla, da su se nove nošnje, a naročito svečana žutina koja se je nosila na vjenčanjima i kumstvima, čuvala tako da se je oko vrata stavljala platnena maramica da se ne zaprlja. To su isto tako bili trikovi, koji su pomagali da se nešto što je vrijedno stalno ne pere i uništava. Znam da je dio miraza isto tako bila i rubača koju je djevojka morala našiti svom budućem mužu. Dakla sad imamo još jednu nošnju. Morala je napraviti sebi nošnju i svom dečku.
Mali predah mi je donio put u Koseg (Kiseg) u Mađarskoj. Oni koji posjećuju Ružmarinkin blog sigurno su vidjeli da smo bile tamo s FIS-om "Remete".
Događaj je bio posebno sečan. U mjestu Priseki otvoren je etnografski muzej u kojem su sakupljeni sakralni predmeti. Muzej je smješten u rodnoj kući župnika Štefana Dumovića. On je kuću i fond darovao Hrvatskoj državnoj samoupravi. Neobično mi je drago što sam učestvovala u jednom tako značajnom događaju, gdje smo na otvaranju otpjevali našu himnu. Nakon razgledavanja sam upisala čestitke u knjigu dojmova u ime mog društva HSPD "Sljeme" Šestine, jer je tamo bila osim Ružmarinke i mene , bio i naš dopredsjednik. Dugo nisam ništa pisala, a sad se nemogu zaustaviti.
Evo nekoliko slika.
ovo je rasporeno opleće prije novog nabiranja
moji radovi/ My works
ovaj rad nisam još dovršila
uokvireni anđel
ovi radovi su dobili počasno mjesto iznad telke
replike starinskih kraljuša
jedno popodne prije puta u Mađarsku pozvala sam Ružmarinku na kavu, ali joj nisam rekla da imam ideju, pa kad je došla objasnila sam joj kaj mora napraviti (da se ne uplaši unaprijed), dala sam joj materijal i iz toga je sašila dvije ovakve torbe
i za kraj rukav ženskog opleća
Post je objavljen 18.08.2008. u 00:11 sati.