Provela sam par dana u mom budućem gradu, jest da ga nisam puno vidjela, ali sviđa mi se. Uređivala sam si stan. Onako s laganim umjetničkim štihom, što na kraju i pristaje mom budućem zanimanju.
Ipak sam odlučila ostati kod kuće do početka predavanja, iako sam se nedugo nakon toga predomislila, ali ne mogu neprestano mijenjati odluke...
Upravo u trenutku kada sam pomislila da ponovno pronalazim sreću opet je morao to srušiti...
Našla sam si nekog, koga mislim da mogu voljeti. Moje bivše najdraže smatrala sam samo jako dobrim prijateljem, što stvarno i jesmo bili u zadnje vrijeme...
Ali on očito ne zna što želi.
Kako sam se jučer vratila, izišla sam van s frendicama i srela njega i njegovu ekipu te smo odlučili otići zajedno u jedan klub, jer ipak što je društvo veće to je veselije.
Plesali smo i zabavljali se svi skupa, dok se odjednom nije našao pored mene.
Počeli smo plesati, ustvari to je bilo malo više od plesa, malo prisnije.
U klubu je bubao tehno a ja i on smo zagrljeni plesali sentiš...
Sve bi ja još to i podnijela da me nije pokušao poljubiti.
Nisam mu dopustila, jer stvarno ne mogu više...
A sada se on pravi da se to nije dogodilo.
Nisam luda i nisam glupa, srećo, znam te i predobro...
Čak i ako ti to ne želiš priznati. Znam da se bojiš ikome dopustiti da shvati kako razmišljaš, ali ja sam te shvatila...
Vidim ti u pogledima, dodirima i riječima da ti je stalo do mene.
Možda te čak poznam i bolje nego ti sam.
Možda ti to još ne shvaćaš, ali stalo ti je...
Post je objavljen 17.08.2008. u 15:26 sati.