Prava ljubav.
Bio si moja prva prava ljubav, moj prijatelj i svijet si gledao mojim očima. Bio si ja, a ja bez tebe potpuno izgubljena. Spavao si sa mnom i bio moje prvo "dobro jutro". Budio si me pjevajući mi. Zajedno smo dijelili sve lijepe trenutke. Zabavljao si me putem za školu. Sjedio si sa mnom u klupi, često me ometao dok sam pokušavala pratiti nastavu. Bio si moj glazbenik, i ja sam voljela tvoje pjesme. Čuvao si sve meni drage slike. Slike zalaska sunca, brodova na rivi, slike glasovira, i sliku tužne djevojčice. Poznavao si sve moje prijatelje. Spašavao si me. Kad bih ostala sama, ili propustila zadnji autobus, zaboravila ključ od kuće, kasnila... Uvijek si bio tu. Podijelila sam s tobom svaki trenutak zadnjih 8 mjeseci. Bio si sa mnom na svakom putovanju, zimi i ljeti... Ljeti... Znao si koliko volim more, miris soli u zraku i hrapave posoljene stijene, sunce visoko na nebu, njegovu toplinu... Pjesmu cvrčaka, njihov "zvučni teški jamb" danju, i bonacu u suton. Okus sladoleda od čokolade u noći punoj mjesečine i neba posutog zvijezdama... Ili toplije noći uz pjesmu i ples s najdražim prijateljima, njihove osmijehe i zagrljaje. Znao si koliko volim more... A večeras, to je isto more iz tebe izvuklo svaki trag života. Utonuo si u njegove valove. Utonuo u san. Hoćeš li se probuditi? Moja prva prava ljubavi. Moj prijatelju. Moj Mobitelu.
Post je objavljen 17.08.2008. u 03:27 sati.