čovijek... nije covijek tako superioran kako misli... covijek je jedan mali pijun na ovom svijetu... nista vazniji mi nismo nego zivotinje... da nema njih nebi bilo ni nas... jedino po cemu se razlikujemo od zivotinja je nasa inteligencija... i to sto osjecamo... imamo puno osjecaja... a ne samo osjecaj za strah.. osjecamo mrznju i ljubav...
al kada malo bolje razmislimo covijek je poput misa... malog, sitnog, uplasenog misa u velikom svijetu, koji ne zeli nikom zlo... koji samo trazi hranu i prenociste.. svoj novi dom.. i bas kao i ljudi misevi zive svoj zivot.. imaju svoje uspone i padove... svoju obitelj... zive.. disu.. samo nemaju inteligenciju covjeka... ali opet.. kad mis upadne u misolovku, ako ne dođe neki covijek i sazali se nad misem, mis ce uginuti... a tako i ljudi... ako smo sami... ako nemamo nikoga... umiremo.. mozda ne doslovno... ali polako umiremo u dusi... treba nam ljubav... jer inace postajemo kao zivotinje.. osjetimo samo strah... nemir.. i samo se hranimo da bi prezivjeli... ali to nije zivot... za zivot nam je potrebna ljubav... potrebno nam je da nas nekog voli.. i da mi volimo ostale... da dijelimo ljubav s drugima... al ne cine to svi... mnogi ljudi zbog novaca, slave, ili vlastitog ega zaborave svoje bliznje zaborave ljubav... postanu biljke bez osjecaja.
tuzno je vidjet beskucnika na ulici kako skuplja plasticne boce po smecu i kako ga ljudi ismijavaju.. pa po cemu smo mi koji imamo kucu bolji od njega?? pa i on je samo covijek.. i on treba ljubav... nekog s kim ce popricat...
tuzno je vidit kako samohrane majke bez posla othranjuju svoju viseclanu obitelj dok ih netko ogovara iza leđa.... ni od njih nismo bolji... mozda nemaju novce al imaju ljubav
tuzno je vidit invalide i bolesne ljude koji su zbog toga izbaceni iz drustva... iskljuceni iz zivota... moglo je se svakom desit... ni od njih nismo bolji... mozda nemaju udove ili zdravlje... ali imaju veliko srce... srce koje voli...
u drugu ruku tuzno je vidit one bogate politicare koji pomazu siromasima za vrijeme izborne kampanje... a poslije opet sve po starom... svi se vrate na ulice i cekaju 4 godine da bi im opet "pomogli"... mnogi ni ne docekaju... mnogi umiru prije... od tuge... od zime... od gladi...
zalosno je vidit ljude koji su zbog popularnosti ili slicnog ostavili svoje stare prijatelje.. ljude koje su znali od djetinjstva.. ljude koji su znali svaku njihovu tajnu i sa njima dijelili dobro i zlo...
to su ljudi kamenog srca... to su misevi u misolovci.... ljudi koji ne znaju voljeti.. i ako ne shvacaju sta se dogodilo oni polako umiru.. dok shvate najcesce bude prekasno... rijetko se spase... jer to je druga mišolovka... mišolovka iz koje je tesko izaći!
eto... posto nisam mogo spavat palo mi napamet da bi mogo napisat post... neznam kak mi ovo palo na pamet al sam se sjetio koliko zalosnih i nesretnih ljudi ima na ovom svijetu...
pa sam o tom malo piso...
zahvalio bi nekim ljudima ali nabrajo imena da nekog nebi zaboravio i sl.
zahvaljujem svim ljudima sto:
me tjese kad mi je tesko
me saslusaju kad imam problema
mi daju savjete kad neznam sta da radim
mi zivot cine laksim i zabavnijim
mi ne daju da padnem
mi uvijek govore istinu bez obzira koliko ona boljela
mi zele sve najbolje
nisu vjerovali u mene (bez vas se ne bi trudio postic nesto)...
i na kraju: zahvaljujem svim ljudima sto su TU!
nadam se da ste se prepoznali negdje... ako niste... procitajte ponovno.. na sve sam mislio...
uzivajte u zivotu... pa pa...
Post je objavljen 17.08.2008. u 03:16 sati.