Marketing
*Znam da ipak misliš da sam kriva ja za sve, a ne znaš da se svako jutro sjetna probudim..*
Naslov!? Ne znam, ne pitajte mene. Post nie za mene, vec za moju dusu. xD
Ne znam koga se tice, ni zakai. Bez pitanja molim. Nema odgovora, jel ga ja ne znam.
Opet sam dala mjesečini da me vodi, da me baš poput tebe zavede, ali kad stvarnost nadjača odsjaj, ostat ću izgubljena u mraku,jer i dalje sam sljepac koji prati svjetlost. Jer, ako se ne znaš osloniti na mene, bolje je da ušutiš i ne tražiš što si stao. Jer, što bi ti značile uspomene, jednom kad nestanem, ako i u danima kad sam disala uz tebe, to što jesam nije bilo dovoljno. Primirena sa spoznajom da ljubav ne postoji, mogu dane puštati da prolaze, i bez tragova postaju NEBITNA prošlost [ isprobano ], a sve što me katkad povuče, kao da je stvoreno da postane priča. Dosadilo mi je lutati među vama, i svaki put kad osluhnem tuđe suze sjećati se kako sam teško naučila padati, pa nalaziti prečice i osjećati dužnost da ako mogu podmetnem svoja leđa. I baš sad dok mogu gotovo sve što poželim, ja biram nemoguće i gledam se dok padam jer ne znam kako sjesti. U svakom trenu propuštam prilike, ne bih li nadi dala da ojača, i bez dodira me, lako pridrži, kad u tim očima ugledam što tražim.
Uvjerena sam kako uvijek iz prijateljstva može nastati ljubav. Ali, nakon ljubavi, definitivno niti jedna veza više ne može biti prijateljska. Mogu se ljudi dogovoriti, uvažavati, poštivati, cijeniti...ali, jedna strana je uvijek ona koja još uvijek gaji nadu. Znači, bivši "ljubavnici" mogu biti dalje samo poznanici, ali nikad više iskreni i pravi, prisni prijatelji.
Post je objavljen 16.08.2008. u 21:48 sati.