S neba je svileno platno palo
tisina se na zidove ljepila
sa zivotima se na tren stalo
dan je obolio od sljepila.
U mojoj sobi vec je davno noc
od momenta kad sam na ocaj nagazio
tad sam zalud vristao u pomoc
prag ovog svijeta sam pregazio.
....
Po meni kapi sa krovova
i zvuci u daljini pusaka
dubina nasih rovova
miris trulih krusaka.
Oko tijela su se skupile sjene
tijela moga i prijatelja mojih
niciji dasak, miris oko mene
duse idu put nebesa svojih.
Zivot pred ocima prolazi
vidim sve proljetne kise
dusa od tijela odlazi
ne vidim nista vise.
(31.07.1995)
Post je objavljen 16.08.2008. u 21:44 sati.