Ovo je pjesma koja nevjerojatno dobro odgovara ovom danu. Bar meni. Čuo sam je danas na televiziji.
Obično sredinom kolovoza počnu vremenske neprilike. Tako je bilo i ovih dana da bi jučer recimo kulminiralo u suton.
Preko grada se dovaljao tzv. roll cloud (ne znam stručno ime).
Potegnuo sam tri panoramske fotografije i moram priznati da sam morao biti vrlo brz.
Čuo sam da je prizor s mosta bio prilično uznemirujuć. Kupola, koja je pri vrhu izgledala kao zid koji se ruši, nevjerojatno se brzo gibala i kao nekakav nebeski tsunami prešla preko grada u nekih 5 minuta. Pogled na otvoreno more i grad je morao biti nevjerojatan. Iz nje su visjele krpice turbulentnih oblačića, a bilo je i nešto malo onih mammatusa. Munja u tom trenu još nije bilo. S kupolom je stizao i snažan vjetar. Gradska rasvjeta se upalila još i prije toga. Kasnije je bila grmljavinska oluja s tučom.
To je bilo sinoć. Sad pišem kraj otvorenog prozora i osjećam miris jeseni. Neugodan mi je jer se sjetim obveza.
A pjesma tako odgovara...
Danas je pomrčina Mjeseca, djelomična. Od 21h do ponoći će biti najzanimljivije... ako budete što vidjeli od oblaka.
Perzeida sam vidio 30ak. Nije bilo loše, ali moglo je i bolje.