Marketing
čujete li i vi?
četiri zida moje sobe istodobno su mi žalobna tamnica i daljina, postelja i lijes. moji su najsretniji sati oni u kojima ne mislim ništa, ne želim ništa, čak i ne sanjam, izgubljen u obamrlosti grešne biljke, obične mahovine što izrasta na površini života. uživam bez gorkosti u besmislenoj svijesti o tome da nisam ništa, predokus smrti i gašenja.
(fp)
(fw)
zadivljena sam koliko su kompatibilne stvari koje najviše volim. možda mogu i malo plakati. svakom porom. lakše se znojiti nego plakati iz ganuća. napisala sam tekst i obrisala ga. više se ne sjećam što je u njemu bilo, stoga ne žalim. kad bih bar mogla prodati telegrame pod post. danas:
težak dan. rezanje u utrobi, mama puno radi ja ništa. stop. čini se zadovoljnom pri kraju dana. ja samo nezadovoljnija. anais nin mi se nikako ne sviđa. sviđa mi se što spava s puno muškarca i što je, današnjim rječnikom, prava jebačica. ko henry. no otmjena. ali ne sviđa mi se njen stil pisanja. nema humora. a nije durasica. tkivo teksta porozno i jednolično. nisam se još istuširala jer si ne želim vidjeti golo tijelo. depresivan prizor. ružno je od hormona i omlitavjelo. stop?
Post je objavljen 15.08.2008. u 17:54 sati.