LICEMJERNI VUK
U jednoj pećini iznad rijeke Gange, živio je vuk.
S proljeća, kada se himalajski snjegovi otapaju, Gangine vode nabujaju, i dosegnu poplavnu razinu. Tada se rijeka podigne sve do pećina. Jednoga jutra, vukova se pećina nađe okružena vodom sa svih strana, i vuk nije mogao u uobičajen lov u okolicu.
"Hm", reče vuk, "danas nema ništa od ručka. Proglašavam današnji dan blagdanom, a u čast blagdana, ja ću postiti".
I vuk se smjesti na rub stijene, zauzme položaj svetačkoga spokoja, kao da se zavezao u duboke i pobožne misli. No netom je zauzeo taj položaj, kadli doskakuta u njegov vidokrug jedna koza, koja je očito tražila izlaz iz poplavljena područja. Skakutala je s kamena na kamen, i uskoro se našla na domašaj skoka od vuka.
Vuk se smjesta prene.
"Gle, evo mi ručka", reče oblizujući se."Rekao bih da danas ipak nije blagdan, jer inače mi ne bi došla ova koza, baš kao naručena! Ako nije blagdan, onda ne trebam ni postiti".
I on se zaleti na kozu. No koza se vješto izmaknu, i dade se u bijeg.Vuk za njom, ali ju i opet promaši. Tako su se vijali po kamenju, sve dok koza ne uspije pobjeći. Vuk ju je uzalud tražio. Zadihan se vrati pred pećinu.
"Nisam ja od soja nepobožnih", mrmljaše vuk."Meso se ne jede na blagdan, pogotovu ne kozje meso.Ne., ne, danas je dan posta"!
I on opet zauze onaj svoj svetački položaj.
(Indijska basna, prijevod V. K.)
Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE širom svijeta i diljem vremena
-----------------------------------------------
Post je objavljen 15.08.2008. u 08:36 sati.