Pregled posta

Povratak Izgnanika

Dječak, na mostu, pored svoje ugleda još jednu sjenku. Kad se osvrne, vidi da je sam. Mnogo godina kasnije, na istom mostu, primjet će da više nema ni svoju sjenku, ali tada će mu biti svejedno.

IZGNANIK 14.02.2007. 17:31



ISPRED STAKLENE ZGRADE U KORANSKOJ

Ispred staklene zgrade u Koranskoj ulici hodam skoro svako jutro. Tamo ima jedan tek izlegli vrapčić kojeg je napustila majka-ptica. Zaposlenici staklene zgrade u Koranskoj napravili su mu malu kućicu od kartona. Tu je kućicu mali vrabac svu zasrao izmetinama, ali djelatnici iz staklene zgrade mu usprkos tome svako jutro donose novu hranu: komadiće zemičke, bobe grožđa, košpice, zob. Sva me ta aktivnost navela na pomisao da u toj velikoj, staklenoj zgradi u Koranskoj rade veoma plemeniti ljudi.

14.02.2007. 17:43

LIJEČENI I RAKUN

Liječeni katolik je šečući kroz šumu uhvatio rakuna za rep. Rakun je cičao. Liječeni ga upozori:
- Živino, ako ne prestaneš tako odvratno cičati, što me podsjeća na dječji plač, uturat ću ti kurac u rodnu rupu!
A, rakun mu odvrati:
- Pa i Filip Šova mi ga je turao dok je išao u Sloveniju, pa još uvijek slobodno trčim kroz šumu. Doduše, katkad me za oblačna vremena zna zapeči u šupku.
Liječeni se zbunio i otišao doma pisat knjigu. Seljani su prepričavali kako je toliko smušen da ga i jedan običan rakun može zašprehat.

29.01.2007. 22:02

POVRATAK U BUDUĆNOST

Neda mi se. Nekad nisam radio e da bi se mogao posvetiti pjesništvu, a sad ne radim jer mi se jednostavno neda. Stara mi je vitalna, solidno zarađuje i kuha tu zdravu hranu. Čak se možda mislim vratit živjet kod nje kad dam otkaz. Želim nanovo u svojoj dječačkoj sobi čitat 'Petlju' Pavla Pavličića, navečer izać na klupicu na pivo, a onda do ponoći usnut uz kakav film na HTV-u, osluškujući kako mama tako živo diše u onoj drugoj sobi i daje mi dojam da beskonačno i mirno i da ćemo i dalje tako beskonačno i mirno živjeti. Onda dolazi nedjelja i patkica i mlinci, i zvuk usisavača, pa će doći zima, a mama će praviti zimnicu, a ja ću šetati po nasipu malo sniježnom i tako, proći će život, a da ću ga preskočit kao osnovnoškolac kozlića na fiskulturi.

24.04.2007. 17:30

JERGUSONOVE NOVELETE

Da, i ja se ipak ne bih mogao vratit majci pod skute, al srećom živi blizu mene pa samo odskakućem tamo kad osjetim glad i kad mi nagriženi želudac traži nešto toplo i tradicionalno (poput Jergusonovih noveleta). Sad me jedino iz privida može odvući tjeskoba tzv. rata za vodu i sličnih sranja koja su izgleda pred nama. Ne vjerujem da ću uspjet predugo opstat u darvinističkoj selekciji koja sljeduje i koja će tržiti mnogo snage. Bojim se da će mi neki žednici iz već sušom zahvaćenih dalekih predjela starim strojnicama banut u stan i zauzeti mi životni prostor i moju pipu s vodom pod kojom za ljetnih vremena volim namakati racku. No, uvijek smo se nečeg plašili; Trumanovih jaja, atomske bombe, side, 1984., pa bu i sad bilo tak kak bu bilo, a nigdar ni bilo da ni nekak bilo...uzdiše pretili Vitez, od pare iz cvićeka zamagljenim pepeljarkama (sleng: naočalama, prim.a (t))

25.04.2007. 14:41

POETESA

Sviđalo mi se kako je ta poetesa Stamać htjela i glumit, pa je i glumila u 'Nausikaji' ženu-paučicu. Gledao sam taj film s nepunih 24 godine i ne sramim se priznati plakao. A onda kad sam još shvatio tko joj je otac i koliko zbog njega trpi.... I ona je nasljedila očev malen rast, ali bajronovsko srce kucalo je u njezinim bijelim Njedrima. zatim slikanje za Plejboj na pradjedovoj grobnici i zlobni smjeh urednika da je loša pička, ali ipak su je slikali. Ti iz Plejboja su sve debili. Ona je prema nekamo išla i sagorjela. Jednom je gostovala i u knjižnici 'Bogdan Ogrizović' kod Sime Mraovića. Afektirala je, bila glupa ko kurac, ali želio sam je sve više. Onda sam saznao da ju je čak i Simo trpao. Tu me već malo počela hvatati mučnina, i od tada joj gubim svaki trag. Podsjeća me na pjesmu Bijelog dugmeta:
'Izgledala je malo čudno
u kaputu sivom krojenom bezveze.'



FANTOM SLOBODE

Ako nema Liječenog nema ni privida slobode.
'Uđe Liječeni u uredništvo Fantoma slobode.
- Ima li kakvih pisama čitatelja za mene? - upita pomalo pompoznim glasom urednika deska.
- Ima jedno - odvrati urednik.
Liječeni počne ridati i čupati s tjemena čuperke prorijeđene kose. Bolje da i ne pokušavamo zamisliti na koga je Liječeni posumnjao da je pošiljalac tog pisma. Upletena je, pouzdano znam, i onostranost.'

04.02.2007. 18:18

LIJEČENI DO BUNDEKA

Naletio sam sinoć na Liječenog. Nije to bilo slučajno; podsvjesno sam ga želi susresti, pa sam ga i susreo. Stakla od naočala bila su mu zamućena; plakao je. Na puloveru i izbljedjeloj traper jakni vidjeli su se tragovi bljuvotine; po svemu sudeći Liječeni je bančio cirka tri noći, onako neprestano, trezneći se ujutro juhom od bundečkog mulja gdje je dolazio da se pere na vodi.
- Liječeni, u čemu je problem, zašto više ne dolaziš? - upital sam ga.
- Poezija me predaleko odvela - otpovrnu on.
- Do kuda, možeš li otprilike lokalizirati?
- Do Bundeka.
Zamislil sam se nad ovim pomalo (ba)zenističkim odgovorom. Liječeni je tada pobjegao, kao klošar po kojeg je došla tetka iz Vrgorca da ga vrati među ljude i obitelj, a on to ne želi.

14.02.2007. 16:36




Post je objavljen 15.08.2008. u 01:59 sati.