Mjesec lagano,
prolazi nebom,
dok se tama
tiho rasplinula pod
najezdom
njegove svijetlosti.
Ta svijetlost,
koja pada kroz prozor,
osvjetljava
tebe,tvoje lice.
Tvoj pogled se na trenutak
zaustavi na meni,
a vec sljedeci,
posmatra ljepotu svemira.
Ta mjesecina,
koja nas ocarava oboje,
ima carobnu moc...
Lagano u tisini,
bojimo se disati.
Bojimo se bilo kakvom rijeci,
pokvariti,
ovaj trenutak,
beskonacne srece.
Sa rukom u ruci,
blazenog osmijeha
na nasim licima...
Taj trenutak
zelimo ovjekovjeciti,
besmrtnoscu,
bas kao i ovaj mjesec,
koji lebdi
u beskonacnosti,
u beskraju svemira u oku tvom,
u oku mom...
Post je objavljen 15.08.2008. u 06:32 sati.