Tako se zove novi naslov ove irske spisateljice Binchy kojeg sam pročitala na moru.Knjiga je dobra,zanimljiva,baš mi je dobro legla za more.
Na moru smo bili 10 dana,sve je bilo u redu,lijepo vrijeme,toplo more,puno smo se smijali,svi četvero,igrali picigin,izlazili na ručkove i večere par puta.Bili jedan dan kod rodbine na ručku,jedan dan u Murteru na kupanju,a ove sve ostale dane u Vodicama.Ja se konačno dobro tamo osjećam i ne brojim dane do povratka kući.Uopće mi nije problem ostati 10 dana,a mogla bih i 15.Prije to nisam mogla ni zamisliti,kriza bi izbila već peti,šesti dan.Ni mlađem sinu to ovaj put nije tako teško palo,moglo se s njim sve dogovoriti,u 6.mjesecu je bio grozan,ali sad je sve bilo OK.A o curici ne trebam trošiti riječi,njoj je uvijek dobro i ona bi mogla tamo komotno živjeti.
Sutra je točno godinu dana kako imam blog,počela sam ga pisati na Veliku gospu.Gledala sam malo statistiku i znam da mi je ovo 47 po redu post.Nije tako loše.Blog nema nikakvih drugih pretenzija nego da bude samo moj blog ,nitko ga ne treba čitati osim mene,a meni dobro dođe da nešto napišem ,uvijek sam imala potrebu nešto pisuckati.Pa ću i nastaviti i nakon ovoga sutrašnjeg datuma kad obilježavam godišnjicu.
Post je objavljen 14.08.2008. u 17:41 sati.