Pregled posta

Two.

Izzie se naglo probudi, oblivena znojem. Ono što je sanjala toliko ju je prestrašilo, što je bilo pravo čudo. Ona se nikad nije bojala. Nije sanjala da je mučila Marciu, to se stvarno i dogodilo – sanjala je Pakao.
Vidjela je samo lice Sotone, kako joj se smije, a pokraj njega krhka, ali snažna žena, koja je jako sličila Marciji. Pakao je bilo odvratno mjesto, gdje se Izzie nije više nikad nije htjela vratiti, srećom samo u snovima.
Promotrila je oko sebe. Soba je još uvijek bila u mraku. Pogleda na sat. Bilo je tek četiri sata ujutro. Woondak je tiho hrkao u Izzienim nogama. Obriše znoj rukom, i onda se počne polako sjećati. Sjećala se kako je uopće i dospjela ovdje. Cijeli je dan provela u svojoj sobi, kažnjena zbog 'odvratnog, niskog, zločinačkog djela koje je počinila jadnoj Marciji', opisano riječima njenog oca. Izzie je shvatila kako se nikad u životu nije toliko razočarala u svom ocu, da ju on, on koji ju je oduvijek volio (bar se tako nadala) opominje i da joj govori da treba poslušati ženu koju prvi put u životu vidi, a već joj se našla zapovijedati.
Ali Izzie začu neki čudni zvuk. Dopirao je iz Woondaka. Približi mu glavu. Da, nije se prevarila. Woondak je doista hrkao, hrkao kao da se nikad više neće probuditi, ali to nije moguće! Mačke ne mogu hrkati!
Uzme ga u ruku i on se istog časa probudi. Zijevne. Ili nije? Otvori usta s namjerom da progovori. Čekaj malo. Da progovori?!
>> Što te je, pobogu, navelo da takvo što učiniš? <<
Izzie ga ispusti, i on padne na njeno krilo.
>> T-ti govoriš? << promuca u strahu i čuđenju. Woondak problijedi, ako je to uopće i moguće, jer ipak je on mačka, mačić, kako oni mogu problijediti?
>> O svetog mi Aslana i njegove žene Amertide! Nisam smio progovoriti pred tob- hoću reći, mijau! << ispravi se Woondak u zadnji čas, ali bijaše prekasno.
>> Aslan? Amertida? Čekaj, ti govoriš! Kako? Zašto? << zbunjeno upita Izzie. Tražila je objašnjenje. Woondak shvati kako se duboko uvalio, te uzdahne. Potom krene pričati.
>> Ja sam jedna od Životinja Koje Govore. Dolazim iz Narnije. <<
>> Narnije? << prekine ga Izzie, ali Woondak se pravio da ju nije čuo.
>> Narnijom vlada Aslan i njegova žena, ali se u njihovom kraljevstvu počelo događati nešto neobično. Naime, fauni i minotauri su počeli tajanstveno nestajati. Ne znam čime je to izazvano, a bome ne zna ni Aslan. Već danima razbija glavu oko toga. Mene je poslao ovdje da te čuvam – zašto doznat ćeš poslije. << objasni Woondak. Iako Izzie zapravo ništa nije bilo jasno, kimne glavom. Woondak zacijuče samo onako kako mali mačići mogu kad traže mamu. Izzie ga uzme i privine sebi.
>> Mislim da je imati mačića koji govori zbilja, zbilja cool. << reče mu ona. Woondak jedva primjetno baci pogled prema ormaru, koji se isto tako jedva primjetno tresao.
>> A sad se molim te, pomakni, << reče mu Izzie, nakon par minuta šutnje. >> danas mi je prvi dan škole i trebam se naspavati. <<
I okrene se na bok.

Marcia je bila kod kuće. Od onog incidenta u dnevnoj sobi, počela je tretirati Izzie kao robinju. Povrh svih domaćih zadaća koje je morala napraviti već prvi tjedan škole, Marcia ju je stalno zivkala s onim njenim prokletim zvoncem kojeg je dobila na dar od Izzienog i Amynog oca. Donesi ovo, donesi ono, izmasiraj ovo, namjesti jastuk, popravi sliku na televizoru, dodaj knjigu, skuhaj kavu… Izzie nije imala pojma kako preživljava te dane. Ni u školi nije bilo bajno.
Već prvog dana je nekako zapela pod zub Anabelli i Emmi, najvećim umišljenim glupačama u cijeloj školi. Nije znala ni kako, ni zašto – znala je samo da joj to strašno ide na živce.
Stalno su je slijedile i dobacivale razne uvrede. Skoro su sve cure iz razreda okrenule protiv nje. Srećom, uz Izzie su ostale Amy, Keira i Mary.
>> Nije te briga za njih! One nemaju pametnijeg posla od upropaštavanja života drugima. << bila bi najčešća utjeha.
No, Izzie nikad u životu nije imala gori dan. Točno treći dan nakon početka školske godine, u srijedu, njena je sestra postala nekako slabašna i nije mogla ići u školu. Umjesto toga, išla je doktoru. A ono što su nalazi pokazali, nije bilo nimalo dobro.
Izzie je došla kući, i odmah osjetila hladnoću. Dnevna soba, u kojoj je uvijek gorio TV, sad je bila prazna i nad nju se spustila grozna tišina. Činilo se kao da nema nikog živog u kući. Nije ispustila ni glasa, već najtiše što je mogla spusti ruksak na pod u hodniku i tiho krene prema kuhinji. Ni tamo nije bilo nikog. Prazno. Sve je izgledalo kao i uvijek, osim te užasno hladne tišine i osjećaj da se dogodilo ubojstvo. Od cijele kuhinje je odudarao papir na stolu, papir koji se činio užasno važan, te ga Izzie odmah zgrabi. Isto tako koliko ga je brzo uhvatila, tako ga je brzo i ispustila – jer je to bio nalaz iz bolnice, naslovljen na Amy Danielle Parker. I nije bio nimalo lijep.
Suze su krenule same od sebe, a Izzie bijaše iskrena i prizna si da ih nije ni htjela zaustaviti. Nalaz je potvrđivao što se već dosta dugo i pretpostavljalo. Sestra blizanka, Amy, njena voljena seka, koja je obožavala ružičasto i uz koju je bila toliko vezana, imala je leukemiju. Papir je dugo, kao vječnost, ostao lebdjeti u zraku, dok se nije uz šuškanje prilijepio za kuhinjski pod.
Izzie pogodi nevjerojatan strah, strah koji nije htio otići, koji ju je uvjeravao da će sestra umrijeti, da joj ona ne može pomoći, da će ju izgubiti… I tada je Izzie začula još nečije jecaje, osim njenih. Dolazili su s kata. Izzie pretpostavi, iz Amyne sobe. Meko se popne niz stepenice i priđe vratima koja su vodila u sestrinu sobu. Osluhne. Doista, od tamo dopiraše zvukovi jecanja. Od samog slušanja Izzie poteku vruće suze. Ona naglo otvori vrata i zatekne neobičan prizor pred sobom.
Amy je klečala na podu, s nožem pritisnutim o ruku. Plakala je kao ljuta godina, dok su joj suze klizile niz obraze i kapale na srebrni nož koji se prijeteće presijavao. Izzie je trebalo par trenutaka da shvati što je Amy namjeravala učiniti. Tek što je Amy jače pritisnula nož na zapešće, Izzie ju gurne nazad i otme joj nož iz ruke. Sve se to dogodilo užasno brzo. Amy je iznenađeno pala na pod, i srećom, dočekala se na meki bijeli tepih, sada namočen suzama Izziene blizanke.
>> Amy << dahčući joj reče Izzie. >> da mi to više nikad nisi napravila. <<
A blizanka samo jače zajeca. Ni Izzie se nije mogla suzdržati – počela je plakati još jednom. Potom se, puzanjem, približi sestri i privuče ju u zagrljaj. Obje su plakale, jako plakale. Dugo su tako sjedile, nijedna ne rekavši ni riječ. Napokon, Amy šmrcne i pogleda sestru.
>> H-hvala ti. << promuca. Oči su joj od plakanja bile podbuhle i crvene. >> Iako nemam razloga za život. Ionako ću u-umrijeti. <<
>> Amy. Začepi, molim te. Nećeš umrijeti. << reče joj Izzie. >> Trebaju ti samo presaditi k-koštanu srž i… <<
>> Sve će biti u redu? << dovrši Amy umjesto sestre. >> Neće biti u redu, Izz, i ti to znaš. <<
Izzie si priznade. Bila je u pravu.
>> Barem ćeš ti biti zdrava. Zna li tata? <<
Amy na to opet spusti glavu. Promrmlja riječ >>Ne.<<
No Izzie samo uzdahne. Pusti sestru i nasloni se na njen krevet s ljubičastim poplunom. Ogleda se po sobi. Čini se da je njena sestra promijenila najdražu boju, jer je sve bilo u ljubičastom tonu.
>> Seko << reče Amy nakon par minuta tišine. >> ja ne želim Marciu za pomajku. Pravi se važna. Tebi zapovijeda. Mene je nje strah. <<
I Amy se nije šalila. Drhtala je. Izzie je sumnjala da je to zbog bolesti, bilo je to od pravog, čistog straha.
>> Ne brini, Am. Neće nam se ništa dogoditi. Robert mora razumjeti da se za Marciu ne smije oženiti. <<
>> R-robert? Otkad tatu zoveš Robert? << zaprepašteno i nekako sa strahopoštovanjem upita Amy blizanku.
>> Otkako me je onako natjerao da učinim ono što mi je Marcia zapovjedila. Ta je žena vještica. I želim da ode iz naših života. <<
I to što je Izzie rekla bila je apsolutna istina, a Izzie osjeti kako u njoj lagano kipti prikriveni bijes. Bila je ljuta na Marciu i na Roberta što se tako ponašaju prema njoj. Kao da je robinja. Uskoro je i ona počela drhtati, ali ne od straha, već od odvratnog bijesa koji se usadio pod njenu kožu.
>> Sada se zaklinjem, ti si mi svjedok << Izzie baci pogled prema Amy. >> da ću tu vješticu izbaciti iz ove kuće. I više nikad neće kročiti tu. <<
Amy se nasmiješi, no ubrzo se odmah uozbilji. Njena je sestra bila super ozbiljna. Potom Amy reče:
>> Nećeš ju ti izbaciti iz kuće, <<
Izzie ju pogleda, u nevjerici.
>> izbacit ćemo je mi. << nadoda.
I obje se nasmiješe. Zlobno nasmiješe.

I opet, posta neće biti par tjedana. I'm sorry. Dovršavam projekte koje sam započela prije sto tisuća godina i nikada nisam završila, sutra idem na more i ostajem tjedan dana, a i vježbam preuređivanje slika i rađenje bannera u photoshopu. Owa slika koju widite na početku je naprawljena by mojom rukom prie 15 min... Blog.hr još uvijek zeza i sorryte ako ne jawim za post.. cmox do sljedećeg posta...


Post je objavljen 14.08.2008. u 13:16 sati.