budi noćas moja sijena...
prati me u duboku noć..
u tamu me vodi..
jer tamo mi je lijepo...
tamo duša bezbrižno spava...
tamo misli su na pauzi..
tamo mislim da je sve savršeno..
budimo bar na čas dio tog savršenstva...
i uzivajmo...samo na kratko,
jer odmah nakon toga čeka nas stvarnost
tako kruta realnost..
savršenstvo ne postoji..
a tako želimo biti dio njega..
uvedi me polako u jutro...
u dan...
u onon puno svega što je nesavršeno...
jer tamo ja pripadam...
za to sam stvorena i za to moram živjeti...
samo mi molim te daj nadu i vjeru da će sve jednom biti uredu...
ne treba mi okvir..samo reci da će biti uredu..
a ja ću čekati...vjeruj mi...
čekat ću... i neću gubiti nadu...
jednom ću biti snažna...
jednom ću biti jaka..
i neću se bojati sama sebe...
jer jednoim ću na kraju ja biti ja...
ponosna na sebe...
i zadovoljna onime što jesam...
i istinski ću zahvaljivati Bogu što imam ljude oko sebe koji me vole...
jednom...
sad još nisam spremna...
znate...ljudi su oko mene dosta površni...ili ja bar tako mislim...
zadovoljavaju se svakavim sitnicama...osobito materijalnim...meni to smeta.... jer ja cijenim riječ...cijenim dijela i postupke...osmjeh...
ismijavana sam dosta puta zbog toga...ali neka..
ja vjerujem u ljubav...
ja vjerujem u onu istinsku i pravu ljubav...
ne vjerujem da ljubav postajenavika...
jer postaje samo kad si to dozvoliš...
vjerujem u romantične filmove..
vjerujem u romantiku..
u pjesmu ispod balkona
u ruže...
vjerujem u taktove violine...
ne nemoj me obeshrabrivati..nenemoj mi govoriti da to ne postoji...
jer naljutit ću se...
uzimaš mi san... za kojega živim...
stoga ne...nemoj me buditi iz ovoga...
Post je objavljen 14.08.2008. u 13:06 sati.