VRAGOMET
Miš kao miš, izvirio iz rupe. Izjurio iz rupe. I sjurio se mački među šape. Mačka kao mačka, šćepala miša. Noseći ga u zubima, ona mu se podrugnula:
"Mišiću, kuda li si važno namjerio? Da mi ne bi zakasnio"...
"Idem na ručak kod Vragometa", govoraše miš pribrano. Ali mu je srce bubnjalo od straha. "Zbilja ne bih želio zakasniti".
"Kakvoga Vragometa"? iznenađeno će mačka, te umalo ne ispusti miša iz gubice.
"Zar ne poznaješ Vragometa"!? zakoprca se miš među mačjim očnjacima. "Strašan je. Ima crvene oči i ljubičastu grivu. Rika mu je kao u lava, a zubi kao u slona. Stanuje u jarku, eno ispod onoga žbunja".
"Hm. Nikad čula.A što će biti za ručak"? zanimala se mačka.
"Oh, ne znam" reći će miš. "Samo znam da Vragomet najviše voli mačje uši na žaru".
"Zbogom prijatelju", zamijauče mačka, ispusti miša, i dade šapama vjetra.
Miš kao miš, odjurio dalje. Iznenada ga nadleti crna sjena. Sova kao sova, sletjela i pružila kandže put miša.
"Hoćeš li kod mene na čaj"? huknula je podrugljivo.
"Vrlo bih rado, ali žurim se na kavu kod Vragometa", zasopće miš. "Ja, znaš, nisam ljubitelj čaja".
"Vragometa!? Tko ti je taj"? pitala zlokobnica spuštajući se sve niže.
"Zar ne znaš Vragometa!? Strašan je kao leteći nosorog. Zmajevi se skutre u rupama kad on krene u lov".
"Hm. Nikad čula.A što lovi taj tvoj Vragomet"?
"Oh, njegova je osobita poslastica sladoled od sove", objasni miš, a sova se učas diže, i nestade u krošnji.
Miš kao miš, jurio dalje. Iznenada mu put prepriječi golema zmija.
"Hej, mišiću", zapsika ona, "dobro ćeš mi doći za ponudu gostima. Danas mi je, naime, zmijindan - blagdan svih nas koji gmižemo i vijugamo".
"Žao mi je", rekne miš, sad već siguran u sebe. "Mene čeka gozba kod Vragometa".
"Kakvoga Vragometa"? prenerazila se zmija, zaboravivši zatvoriti usta.
"Ti ne znaš Vragometa?! Ah zmijo, zmijo, tomu se od tebe nisam nadao. Vragomet stanuje u onoj tamo rakiti. Stas mu je strm, jezik mu je crn, smrad mu je nesnosan, urlik smrtonosan. Je li moguće da ne znaš Vragometa"?!
"Hm. Nikad čula.A čime se bavi taj tvoj Vragomet"?
"Za njega nema dobroga ručka bez umaka od zmije"!
Strelimice odvijuga zmija u grmlje, a miš kao miš, uputi se dalje.
Odjednom, preda nj bane glavom Vragomet.
Miš osta razjapljenih usta.
"Ti, dakle, ipak postojiš"?!
"Nego što"! zaurla Vragomet. "Stvorio si me svojim lažima! Izmislio si me! I sad ću te u slast pojesti"!
"Stani"! viknu miš. "Ako si ti moja izmišljotina, onda ti meni ništa ne možeš! Jer ja znam da ti ne postojiš! U ovoj šumi, na ovomu polju, jedino ja to znam! Ali ti zato do mile volje možeš biti strah i trepet za sove, zmije, mačke i slilčne! Eno ti njih, pa ih ganjaj"!
Vragomet zažagri očima, zatrese grivom, zašušti krljuštima, zatopće stopalima. I zajuri se u šumu među uplašene zvjerke - vragomet kao vragomet, željan umaka od zmije, sladoleda od sove, prženice od mačjih ušiju.
A miš kao miš, odjuri u svoju rupu.
(Po motivima basne J. Donaldson, V. K.)
Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA
NAJLJEPŠE širom svijeta i diljem vremena
Post je objavljen 14.08.2008. u 07:02 sati.