Marketing
Povratak korjenima...
Često puta tamo negdje ujesen šetam uz to Lungo mare, gledam more kako se zrcali i poželim se baciti unutra... ali neću , zima mi je... i onda krenem sanjariti kako jedva čekam sljedeće ljeto da uživam u svim čarima koje ono nosi.. probudim se ja tako nekidan i shvatim – ljeto je, pa trebao bih biti na plaži, uživati... ali ne...lijen sam izaći iz klimatiziranog prostora tamo negdje prije 6 popodne... tada sunce pomalo popusti i već te nije ni volja...dok se spremiš , već je 8 i kažeš, sutra ću...i tako svaki dan, i okupaš se par puta...ljenčina...
Nije to više to kao kad si bio klinac, probudio se ujutro pa odlazio sa ekipom na more, i živio za to da dođe neka curka koja ti se sviđa i razmišljao da li postoji univerzalni upad na koji sve žene padaju...
nema više one ekipe koja ne razmišlja o ničemu osim skakanju sa trampulina na Lidu, sluša kako neki cover band praši Smoke on the water dok se svi u pola noći goli kupamo na mreži, nije to kao kada frend skače sa trampulina i okine direktno na svoja muda o more, pa se možeš kladiti da si ga čuo pod vodom...
Da, bilo je to vrijeme dok su još pravi bandovi svirali na Slatini... koji su istinski ''prašili''... nije bilo stričeka sa klavijaturom koji pušta matrice i lijepo si u mjesec dana zaradi još jednu plaćicu dok tamo palamudi, a pojma nema što je glazba... da, bilo je to vrijeme kada još nije svaki drek imao dva mobitela, i kada slike nismo gledali preko Facebooka, nego smo ono što bi slikali razvili i gledali na plaži... da, to je bilo vrijeme kada smo se goli kupali i radili stoj u plićaku pa su nam pimpilinići visili, cure vrištale od neugodnosti , a nas je baš brigalo...
a onaj frend koji je razbio svoja muda skačući sa trampulina, za tjedan dana se ženi... vremena su se promjenila...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Bogu sam zahvalan što sam posljednja genaracija koja je odrasla igrajući nogomet, prljav od glave do pete, gradeći kućice i smišljajući nove pothvate...izmišljajući nove igre... što smo presnimavali kazete i uživali slušajući ''Cryin' '' od Aerosmitha do iznemoglosti, što smo ''Californication'' Red hot chill peppersa slušali unedogled, i što sam na dan popravnog ispita pičio u Italiju na Deep purple... što smo imali zdravo djetinjstvo... što smo imali snove koje smo sljedili...
I Bogu hvala još jednom , nije nas internet udaljio, nego i dalje gajimo ono što nas je odavno spojilo... nedavno je cijela ekipa pičila u Zadar na koncert Lennyja Kravitza...nemam riječi... nakon jako puno odslušanih koncerata, moram reći da je ovo jedan od najboljih u životu... pitao sam se – zašto? Zbog genijalnog zvuka, zbog samog banda koji je odličan , zbog Lennyja koji je dušu i tijelo unio u taj koncert i dao se do kraja? NE! Zbog ekipe s kojojm sam slušao koncert.... Naime, Tomi i ja imali smo VIP ulaznice, i ušli smo u VIP ložu , dok je ostatak ekipe bio negdje na igralištu... bilo je fora, toplo za puknut, a mi cugamo besplatnu cugu i sve vidimo...leda ko u priči , hladimo se ko zadnje mange, u publici je +50... međutim, počela se skupljat ekipa koja ni nezna tko je Lenny Kravitz, valjda im je samo bitno da se pokažu... nije to rokenrol...
...sišli smo dolje, našli svoju ekipu, vidjeli da 100-put možemo bit VIP, ali mi to jednostavno nismo , i ostatak koncerta bio je ono čega ću se uvijek rado sjećati... skakanje, pjevanje s ekipom, ludiranje do besvjesti i sve ono što te čini mladim... da ne pričam o nastavku večeri, koja je bila predivna...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Htio sam reći da vrijeme prolazi i čini svoje, ali neke stvari uvijek ostaju iste... Večeras, sviram sa bratom u sobi, i naravno da to lupa ko blesavo i da svi susjedi čuju... pošalje mi susjed poruku, a nisam ga vidio, brat bratu 3 mjeseca... i odgovaram ja odmah- ajmo na pivo... kaže on- već držim jedno hladno u ruci, samo tebe čeka...
I eto, dosad sam sa starim frendovima sjedio na šterni , pričali smo sve i svašta, gledali kako zvijezde padaju i shvatili kako su nas Facebook i razne gluposti samo udaljile, a ne zbližile , kako si mi mislimo... nekad su ljudi više pričali... pogledajte samo mala sela... kako su ljudi složni... a pogledajte nas, koji smo postali ovisnici o tehnologiji i svim ovim pizdarijama... gdje je kraj? Mislim da stiže... mora... jednostavno , čovjek se svjesno vraća počecima, prirodi, sebi... i neka...
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ja sam skužio da nemaš što čekati da ostvaruješ snove...sutra je taj dan koji moraš iskoristiti... čekanja nema... kada skužiš kako je malo vremena preostalo , a koliko želja imaš, jednostavno je najbolje ne spavati....odmah na more!
Samo rokaj!
Ostajte mi dobro, ono malo vas kojima se još da ovo čitati, jer nije više ni blog ''in'' kao nekada... i to pomalo umire, rekao bih... i on je postao dio uspomena...ali ja volim stare stvari... 
Post je objavljen 14.08.2008. u 03:25 sati.