Priredio: Theo LJUBIĆ
3. listopada 1938. godine je Wehrmacht armija Adolfa Hitlera umarširala u Sudete, teritorij tadašnje Čehoslovačke. Nacistička Njemačka je tada izjavila kako od Čeha i Slovaka mora zaštititi njemačko većinsko stanovništvo koje je živjelo u Sudetima i koje je imalo težnju teritorijalno se priključiti Njemačkoj.
Hitlerovi tenkovi zauzeli su sve vitalne puteve i prometnice jedne suverene države i time je službeni Berlin izazvao reakciju osude diljem Europe, posebice zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, no niti Britanija, niti Francuska, a ni Sjedinjene Države nisu tada (osim riječi osude) učinile ništa konkretno da zaustave njemačku agresiju.
8. kolovoza 2008. godine je Medvedev-Putinova armija umarširala u južnu Osetiju, teritorij današnje Gruzije. Rusija je tada izjavila kako od Gruzijaca mora zaštititi rusko većinsko stanovništvo koje živi u južnoj Osetiji i koje ima težnju teritorijalno se priključiti Rusiji.
Medvedevljevi i Putinovi tenkovi zauzeli su vitalne puteve i prometnice jedne suverene države i time je Moskva izazvala reakciju osude diljem Europske Unije, posebice zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, no niti Britanija, niti Francuska, a ni Sjedinjene Države nisu ovih dana (osim riječi osude i apeliranja na mir) učinile ništa konkretno da zaustave rusku agresiju.
Nakon okupacije Sudeta, Hitler je nastavio s aneksijom Čehoslovačke i Nijemci su izvršili cijelu invaziju na ostatak države nekoliko mjeseci poslije.
Ponavlja li se opet povijest?
Gruzija je jedna od 15 nekadašnjih sovjetskih republika koje su sačinjavale SSSR, a koji se raspao nakon ujedinjenja Njemačke i rušenja Berlinskog zida devedesetih godina prošlog stoljeća, a time je propao i komunizam kao ideologija. Gruzija je također država koja je jedva dočekala izdvajanje iz SSSR-a i Rusije, a sve u cilju slobode i približavanja zapadnjačkom načinu života i rada.
Ovih dana ruski premijer Vladimir Putin i ruski predsjednik Dmitrij Medvedev očito na svojevrstan način testiraju Zapad u cilju da odgonetnu kako će taj isti Zapad, posebice NATO, odgovoriti na agresorski ruski vojni napad usmjeren ka dijelu Gruzije. Na Zapadu predvladava mišljenje kako će, možda, u sljedećim mjesecima koji su pred nama Rusi pokušati izvršiti potpunu invaziju Gruzije, bez obzira na trenutačan prekid vatre, jer prema zadnjim izvješćima s terena, pojedine ruske tenkovske jedinice i pješaštvo i dalje pucaju po nezaštićenim gruzijskim selima, te po gradu Gori koji se nalazi svega devedesetak km od glavnog gruzijskog grada Tbilisija.
- Ruske snage posežu za glavnim gradom Gruzije, Tbilisjem, te time krše prekid vatre. Ruska strana nikad nije niti namjeravala održati primirje dogovoreno u utorak - izjavljuje danas gruzijski predsjednik Saakhasvili.
Osim toga, Rusi su u Gruziji, pored južne Osetije otvorili i drugi front u drugoj gruzijskoj pobunjenoj pokrajini Abhaziji koja takodjer želi postati neovisna od Tbilisija, te su naoružavši Abhaziju, zajednički napali Gruzijce koji su prije toga na sam dan otvaranja Olimpijskih igara u Pekingu (NR Kina) raketnim naoružanjem udarili na glavni grad pobunjene južne Osetije. Žrtve se broje u tisućama, a stradalo je najviše nedužnih civila.
ETNIČKO ČIŠĆENJE
Zapadni mediji već mjesecima izvještavaju kako je Rusija sustavno radila na migraciji etničkih Rusa, naseljavajući ih u Abhaziju i južnu Osetiju, a da stvar bude još zanimljivija, ruska uvjeravanja kako Moskva štiti južnu Osetiju zbog većinskog ruskog stanovništva, te kako nastoji da Oseti budu neovisni kao narod baš i ne piju vodu, jer je dobro znano kako je sjeverna Osetija u sastavu Ruske Federacije, pa se postavlja logično pitanje zašto Rusi onda ne dopuste sjevernim Osetima da zajedno s južnim oforme neovisnu državu Osetiju, neovisnu i od Tbilisija i od Moskve?
Gruzija od svoje samostalnosti nakon raspada SSSR-a težu ulasku u NATO Savez, a Rusi se tome oštro protive i prijete, kako Gruzijcima, tako i državama Zapada.
U početku se mislilo kako Rusi zaista žele zaštititi osetsko stanovništvo od raketnog gruzijskog napada koje je naredio gruzijski vođa Saakhasvili, no, Gruzijci su,čim su Rusi reagirali, odmah pristali na primirje i prihvatili ruske uvjete oko napuštanja teritorija južne Osetije, ali se onda dogodilo ono čega se sav slobodni svijet pribojavao: ruski tenkovi i pješaštvo otvaraju vatru na sve Gruzijce bez obzira radi li se o vojnicima ili civilima, te napadajući sela i gradove izvan teritorija Osetije vrše etničko čišćenje ne samo tenkovima, već i vojnim zrakoplovima, uključujući i ciljeve u samom Tbilisiju, javljaju neovisni mediji.
Gruzijska vojska se povukla iz Osetije i Abhazije, pregrupiraala se, ali je čvrsta u uvjerenju braniti glavni grad i suverenost svoje države pošto-poto. Ipak, oštre riječi britanskog premijera Gordona Browna protiv ruske intervencije i još zapaženija oštrina u izjavama američkog predsjednika Georgea Walkena Busha prošlih dana uz aktivnu francusku diplomaciju na terenu su ipak zaustavili Ruse. Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev naredio je prekidanje ruskih vojnih operacija i napredovanja (da li uistinu?), te je uspostavljen navodni gruzijsko-ruski pristanak na modificirani mirotvorni dokument koji je sukobljenim stranama prenio predsjednik Republike Francuske Nicholas Sarkozy, a koji je usvojen od strane EU-a, SAD-a i UN-a. Po tom dokumentu se obje strane moraju vratiti na početne položaje od prije početka sukoba i započeti nove pregovore, te oformiti međunarodne, pretežito EU snage koje će nadgledati mir na granici Rusije i Gruzije. Mirotvorni dokument također predviđa neizostavni dolazak humanitarne pomoći i prekidanje svih neprijateljstava. Zasad se primirje održava, unatoč pojedinim ruskim sporadičnim provokacijama otvaranja vatre na Gruzijce.
Službena hrvatska reakcija na ruske napade nije izostala. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija izrazilo je u nedjelju navečer "duboku zabrinutost u povodu posljednjih oružanih sukoba i pogoršane situacije u pokrajinama Gruzije - Južnoj Osetiji i Abhaziji". Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija u svom službenom priopćenju je dodalo da se "Hrvatska priključuje zajedničkoj izjavi Europske Unije po ovom pitanju, te poziva sve strane da se suzdrže od nastavka sukoba i da djeluju u smjeru smirivanja napetosti, a u cilju izbjegavanja daljnje eskalacije sukoba".
S druge strane, već poslovično politički "trapavi" predsjednik RH Stipe Mesić nemaštovito ocjenjuje kako bi Hrvatska trebala pokazati suzdržanost po pitanju rata u Gruziji i time faktički politički "kumovati" očitoj vojnoj agresiji Rusije na tu neovisnu državu. Unatoč nepoštenom raketnom udaru Gruzijaca na Osete i to u noći dok su spavali, ruska intervencija je još nepoštenija, poglavito kad se uzme u obzir činjenica da su Rusi nastavili napredovati izvan granica južne Osetije, te iz zraka raketirati nebranjena sela i gradove i iz tenkovskih topova pucati ne samo na gruzijske vojnike, već i na civilne kuće nenaoružanih gruzijskih građana, mahom žena, staraca i male djece, a o čemu svjedoče snimci neovisnih TV kuća na kojima se vide teško ranjena gruzijska djeca, čak i ona koja nisu starija od 3 godine (!)
Predsjednik Mesić izjavljue kako Hrvati ne smiju biti žestoki kao što je bilo najavljeno, već da trebaju pokazati suzdržanost. - Mi smo s jednom i s drugom stranom u prijateljskim odnosima i moramo dozvoliti da se utvrde sve činjenice u vezi sukoba, kako bismo donijeli konačne sudove - rekao je predsjednik Mesić za Hrvatski radio.
Kao da hrvatska i svjetska javnost ne zna da su, ne samo Gruzijci, već i Rusi još više pretjerali. Naravno, predsjednikovo rusofilstvo i nekadašnje "sovjetofilstvo" ni ovdje nema kraja, unatoč činjenicama koje upravo dolaze s terena, a govore o ruskom namjernom kršenju prekida vatre. - Nije dobro da se Hrvatska prerano svrstava - nastavlja on - te pokvari odnose s bilo kojom stranom. Iz Banskih dvora me nisu kontaktirali u svezi stanja u Gruziji prije nego je Vlada objavila svoju izjavu. Kao sukreator vanjske politike, naknadno sam reagirao i Vladi poslao svoja razmišljanja za stav koji će Hrvatska zauzeti pred Vijećem sigurnosti UN-a. Odmah po povratku s otoka Hvara gdje se odmaram s obitelji, sastat ću se s premijerom Ivom Sanaderom, s kojim sam u dobrim odnosima - završava svoje izlaganje predsjednik Mesić. Izgleda kako mu nije palo na pamet da upravo ovakvim izjavama relativizira i na neki način osporava odluku Vlade RH koja zauzima proeurospki stav oko stanja u Gruziji i oko osude ruskih vojnih pretjerivanja. No sva sreća pa ga ni domaća javnost, a ni svijet ne doživljavaju baš ozbiljno.
Mnogi su u svijetu mišljenja da Europska Unija i SAD trebaju još konkretnije reagirati na ovaj ključni trenutak u povijesti, te gruzijskom, osetskom i abhazijskom narodu dati punu podršku u obnavljanju porušenih naselja, te podršku u medicinskom i drugom materijalu, ali poduzeti i sve moguće manifestacije koje bi Ruse odvratile od nastavljanja daljnje invazije. Neki analitičari čak idu toliko daleko da je prvotni gruzijski napad na pobunjenu južnu Osetiju imao za cilj namjerno isprovocirati Ruse, što se i dogodilo (!), a sve za to da se u svijetu i u Gruziji postigne kritična većina koja će podržati na nekom možebitnom budućem referendumu ulazak Gruzije u NATO, čemu se Moskva oštro protivi. Ako je to istina, te ako Gruzijci budu željeli pod NATO kišobran, izgleda da su ovom ruskom invazijom na gruzijski teritorij svi uvjeti za to sazreli. No, pitanje je kako će još oko eventualnog ulaska Gruzije u NATO službena Moskva reagirati. No, jedno je ipak sigurno: Zapad mora učiniti sve, ama baš sve da se ne ponovi povijest, ona ista povijest kada je nekadašnji britanski premijer Neville Chamberlain svojim popuštanjem Adolfu Hitleru dopustio invaziju na tada neutralnu Čehoslovačku, a kako se čini, unatoč ruskim uvjeravanjima njihove, gruzijske i svjetske javnosti u suprotno, nadiranje Rusa izvan teritorija južne Osetije dublje u gruzijski teritorij upućuje upravo na to da bi se povijest mogla ponoviti. Ovaj put nije akter nikakav Adolf Hitler, već aktera čini dvojac Medvedev-Putin (!)
Post je objavljen 13.08.2008. u 16:59 sati.