1. Kada si prvi put došla u kontakt s osobama s posebnim potrebama i što je bilo presudno za odabir tvojeg zanimanja defektologa?
U djetinjstvu nisam imala mnogo kontakata s osobama s posebnim potrebama. Viđala sam ih u prolazu, u parku ispred Centra Dubrava. Svidjeli su mi se veseli i (činilo se) bez kompleksa. Uvijek su mi bili zagonetka. Prvi kontakt imala sam u osnovnoj školi kada sam pomagala u Caritasu. Tada sam upoznala djevojčicu i oca oboje oboljelih od celebralne paralze. Ostavili su snažan dojam na mene.
U četvrtom razredu gimnazije išla sam na profesionalnu orijentaciju. Tamo su mi predložili školovanje za posao nastavnika, psihologa, odgajatelja ili defektologa. Vjerujem da su u odabiru Fakulteta za defektologiju utjecali “susreti” s mladima u parkiću. Na tom izboru nikada nisam požalila.
2. Što te raduje i rastužuje u svakodnevnom poslu i kontaktu s ljudima?
Posebno me raduje svaki uspjeh dječice na poslu. Prekrasno je vidjeti razliku između prvašića koji se prvi puta odvaja od roditelja i u suzama ostaje u ustanovi, i istih tih mladih ljudi kao maturanata koji samostalno kroče u život. Suze su i tada prisutne, ali iz drugih razloga.
Raduju me svi oni koji mi se godinama nakon mature javljaju, a posebno me vesele njihove životne pobjede.
Rastužuju me najčešće roditelji koji ne shvaćaju da njihovo prezaštitničko ponašanje ne dovodi do napretka njihovog djeteta. Također teško mi je odvojiti se od djece za koju znam da kod kuće nemaju sve potrebne uvjete za život, a vraćaju se jer im je to jedino rješenje i jer nemaju izbora.
3. Kako se rodila ideja o pokretanju Foruma osoba s posebnim potrebama?
Dugo sam bila aktivna na jednom forumu na kojem sam upoznala našeg Johna koji se jako dobro uklopio u sredinu. S vremenom sam saznala da ima problema sa sluhom i da ne može naći djevojku. Jedno je kada pišete ne predstavljajući se do kraja, a drugo kada otkrijete svoje probleme. Ljudi imaju jednu sliku o vama u virtualnom svijetu, a stvarnost donosi drugu sliku. Forum za osobe oštećenog sluha ne postoji kod nas (ili ga nisam mogla pronaći), a John je trebao poznanstvo sa sebi sličnima. Budući da oštećenje sluha nije moje područje, odlučila sam otvoriti forum koji bi objedinjavao sve invalidnosti.
4. Koji su ciljevi i najveći uspjesi Foruma? Kako ga vidiš u budućnosti?
Cilj je bio napraviti forum na kojem bi osobe s invaliditetom bez predrasuda mogle govoriti o svojim problemima, upoznavati se međusobno, nalaziti i uključiti osobe bez invaliditeta senzibilizirane za ovu problematiku.
Uspjesi? Za mene je uspjeh što postojimo godinu i pol i imamo blizu 500 korisnika, što je John s početka priče našao srodnu dušu, što se nalazimo redovito na okupljanju forumaša i što sam osobno upoznala mnogo predivnih osoba koje su postale dio mog života…
Ne znam što donosi budućnost. Nadam se širenju foruma, možda ćemo uspjeti potaknuti mjerodavne na ostvarivanje određenih prava osoba s posebnim potrebama. Želim da ovim projektom skrenemo pozornost na probleme osoba s invaliditetom te postignemo da se mnogo više stvari, kako u svakodnevnom životu, tako i u zakonskoj regulativi promijeni i prilagodi ovim osobama.
5. Odakle crpiš volju, strpljivost i energiju za svakodnevnu brigu o drugima?
Ne znam što reći na ovo pitanje. Nekakvu senzibiliziranost za druge ljude ili imaš ili nemaš. Uvijek sam se voljela družiti s različitim osobama neovisno o spolu, dobi, obrazovanju. Volim pomagati.
6. Nedavno su članovi Foruma pokrenuli blog, što je specifičnost bloga i kako ga kreirate?
Blog Foruma-opp postoji već godinu dana, ali je malo stagnirao i sada su se našle osobe koje ga žele podignuti na malo višu razinu i osvježiti. Jako sam sretna zbog toga. Hvala Simbi na ideji!
Specifičnost je upravo tematika koja je vezana isključivo za osobe s invaliditetom, njihove životne priče, probleme i pokušaj rješavanje istih.
Moram još citirati našeg forumaša Plusa, (osobe bez invaliditeta ):
“Ovo je mjesto gdje smo svi isti, bez obzira kakve nam je život odredio uloge.”
7. Prema tvojem mišljenju Lu i dugogodišnjem iskustvu, koji su najveći problemi s kojima se susreću osobe s posebnim potrebama?
Problema ima mnogo. Radi se uglavnom o borbi za osnovna ljudska prava: školovanje po izboru, ortopedska i druga pomagala, zaposlenje, kretanje, rehabilitacija… Bitno je prvenstvano srušiti barijere u glavama ljudi. To je osnovni i najveći problem.
8. Imate li poruku koju biste htjeli uputiti ljudima?
Život nas vodi različitim stazama. Na nama je da ga prihvatimo takav kakav je ili da ga mijenjamo. Divim se svima koji ponosno kroče svojom stazom i utiru puteve onima iza sebe. Ne osjećajmo se manje vrijednima. Pokažimo i dokažimo da možemo i da hoćemo više. Pokažimo da smo ravnopravni svima. Živimo život punim plućima! Nije važno u kojem trenutku života smo se umorili. Uvijek JE moguće i ponovno krenuti, dati sebi novu šansu, obnoviti nadu u život i ono što je najvažnije, vjeru u sebe!
I za kraj jedan citat Paula Coelha:
“Kad su svi dani jednaki, to je zato što je netko prestao primjećivati dobre stvari koje se javljaju u njihovim životima svakim izlaskom sunca”
Post je objavljen 13.08.2008. u 00:32 sati.