Marketing
Zen dostavljača pizza
Nisam bio zadovoljan prošlom verzijom ove priče, tako da sam je prepričao opet....
ZEN DOSTAVLJAČA PIZZA
Moje ime nije važno, jer nazvati nekog imenom je kao pokazati prstom na Mjesec i tvrditi da ga se dotiče. U povijesti je bilo previše imena, i previše upiranja prstom te nemam namjeru tim greškama pridodati i svoju malenkost. Dovoljno je reći da radim kao glasnik u neimenovanom gradu. Možda ste me vidjeli, izuzetno me je lako prepoznati jer mahom nosim šareno. U službi sam njegove ekscelencije, postmodernizma, zraka oko nas i svega ostalog što vjerujemo da ne bismo razmišljali. Ali oprostite na tome, ja kao niti vi, nisam u stanju othrvati se nepodnošljivoj lakoći nedomišljenog postojanja.
Jeste li ikad razmišljali o tome da su neka jela u prošlosti bila hrana sirotinje, da bi danas važila kao delicija za koju se daju goleme cifre? Ja ne bih volio biti na mjestu tih jela- iz iskustva znamo da tko visoko jede, nisko gladuje. Bolje je biti umjeren u svemu, negdje na polovici, jer kraljevi mnogo lakše padaju u okove od siromašni plemića, ma što vi mislili o tome. Pizze su jedno od tih jela, iako u prošlosti sirotinjska hrana ( komad tijesta na kojeg se nabaca što se ima u kući ) nikad nisu postale delicija kakvu si ne bi mogli priuštiti obični građani, plemići svojih života. Ja sam njihov glasnik, branitelj, čuvar i dostavljač.
Prema legendi, pretke današnje Pizze u Italiju je iz daleke Kine doveo Marco Polo. S flotom napuklih brodova prepunom umornih mornara, dostavio je pizze zajedno s gomilom ostalih blaga. Glasnici poput mene smatraju to prvom i najvećom dostavom pizze u povijesti. I ne samo to. Kad dobijemo narudžbu, svatko od nas zajaši svoje «brodove», mahom one s dva kotača, i zaputimo se prema udaljenom cilju naše dostave. Dok vozimo toplu deliciju, umno se spajamo s neustrašivim Marcom Polom, jer nastavljajući njegov rad mi nismo drukčiji od njegove posade koja je dopremila tijesto iz Kine. Takva služba je teška i odgovorna, i ne može je vršiti svatko.
Svojim sam djelovanjem potpomogao uspjeh mnogi umova koji su naručili pizzu u zanosu studentskog učenja. Bilo da im se zatvorila studentska kuhinja, bilo da nisu željeli napustiti knjigu- ja sam im savjesno dopremio naručenu hranu i snabdio njihov um tako potrebnom okrjepom. Tko zna koliki su izumi dani čovječanstvu zato što je jedan mladi um razmišljao uz miris topljenog sira na tijestu, bez straha kruljenja studentskog trbuha barem jedne sudbonosne večeri. Možda nije ni svjestan važnosti večere dopremljene u plosnatoj kutiji, ali ja ne tražim priznanje. Kao i svi ljudi, služio sam Ideal, i ne tražim svoje zasluge. Moj skroman doprinos uspjehu čovječanstva neka ostane u zraku, kao i miris tijesta o kojemu sam pričao.
Ipak, pustimo mlade naučnike da se bave svojim umovima. Dok je služba za njih uistinu dostojanstvena, ništa se ne može mjeriti s radošću dostave na dječji rođendan. Tad se podignu desetine mladih ruku u zrak i željno dočekaju skromnog glasnika. Primaju se za tople kutije i veselo odlaze u kuhinju. Ovakvi susreti zagriju i srce najtvrđeg dostavljača pizze, i mnogi, podsjećeni na životnu radost, odbiju napojnicu ozarenog roditelja.
Mnogo puta znam doći i u dom tuge. Njegovi ukućani, shrvani boli radi neke tragedije, nisu u stanju gostima pružiti objed, te zatrebaju moje usluge. U njihov dom se ulazi tiho i dostojanstveno, s pristojnošću tišine koja iskazuje razumijevanje i suosjećanje- temelj svakog sudjelovanja u tuzi. Jer iako smo tek vlat trave koja danas jest, a sutra se baca u peć- svima će nedostajati miris i radost livade na kojoj smo bili s desetinama ostalih travki.
I to je sve, što mogu reći za sebe. Odbijam svakodnevnicu tako što je živim u skladu sa svojim pozivom. Ne zamaram se veličinom, jer život je pretajanstven da bismo ga potratili na udarce u prsa. Ja sam mornar na brodu Marca Pola, i zaposlenik pizzerije u kvartu koja zna kasniti s dostavom ( nije moja krivnja- već kuhareva ), ja sam taj koji vam pomaže razveseliti veselje, i koji vam pomaže preživjeti tugu. Ja sam, kao i pizza, siromašan i imućan, dio i cjelina, hranioc i trovatelj, romantik i modernist.
Drugim riječima, ja sam dostavljač pizza. Sjetite me se koji puta, ali ne pridajte mi suviše pažnje, da se ne uobrazim.
Pričajte mi radije, što ste vi?
Post je objavljen 12.08.2008. u 20:54 sati.