Marketing
Kako je prošao FFK - 2. dan
Ovako je Glas Istre pisao o drugom danu Festivala fantastične književnosti:
DRUGI I POSLJEDNJI DAN FESTIVALA FANTASTIČNE KNJIŽEVNOSTI
Joe Magarac jedini je hrvatski div uz Velog Jožu
Joe Magarac je div proizašao iz priča radnika pitsburških čeličana, najmasovnijeg mjesta hrvatske emigracije u SAD-u. Prema pričama bio je visok 2,10 metara, mogao je raditi 24 sata dnevno svih 365 dana u godini, a za to vrijeme bi obavio posao 29-orice ljudi
PAZIN, MOTOVUN - Prekjučer je književnom večeri u pazinskom Kaštelu, na kojoj su predstavljena recentna izdanja znanstvene fantastike, završen sedmi Festival fantastične književnosti koji se osim u Pazinu održavao i u Motovunu, gradu Velog Jože. Nastavila se i dobra tradicija poklanjanja knjiga tamošnjim školskim knjižnicama te je tridesetak djela znanstvene fantastike preuzela Karmen Grubor, predstavnica Općine Motovun. Također, u pazinskom je Parku velikana održan svojevrsni hommage Vladimiru Nazoru, tvorcu »Velog Jože«, zahvaljujući Davoru Šišoviću, a bio je prisutan i gradonačelnik Neven Rimanić.
Bogat festivalski dan započeo je okruglim stolom »Divovi u fantastičnoj književnosti« na terasi hotela Kaštel u Motovunu na kojem je, uz moderatora Šišovića, novinara Glasa Istre, o divovima kroz presjek raznih legendi i mitova govorila Milena Benini, spisateljica znanstvene fantastike. U drugom dijelu predstavljena je knjiga Manuele Zlatar »Novo čitanje bajke: arhetipsko, divlje, žensko«.
Benini je govorila o komparativnoj studiji koju su napravili učenici škole North Stratfield iz Connecticuta, krenuvši od hipoteze da su divovi uglavnom zli.
- Jedan od razloga nedvojbeno je što su divovi ostali možda i posljednja »mitološka vrsta« koja je neemancipirana i koja je gotovo u potpunosti zadržala svoje monstruozne karakteristike. Ili, jednostavnije rečeno, divovi su doista prava čudovišta. To nije ni čudno jer imaju, sve u svemu, vrlo lošu reputaciju, zaključuje Benini. U zanimljivom predavanju napominje da su bez obzira na lošu sliku, prisutni u gotovo svim kulturama, a iznijela je presjek od stare Grčke i Biblije do Šri Lanke i indijanskih plemena kao što su Irokezi ili Navahosi.
Priče o divovskim stvorenjima mogu se naći posvuda, iako često samo kao izumrla rasa. Benini je napomenula da uz Velog Jožu postoji još jedan hrvatski div smiješnog imena - Joe Magarac. Naime, taj je div proizašao iz priča radnika pittsburških čeličana, najmasovnijeg mjesta hrvatske emigracije u SAD-u. Prema pričama bio je visok 2,10 metara i mogao je raditi 24 sata dnevno svih 365 dana u godini, a za to vrijeme obavio bi posao 29–orice ljudi. Bio je tako snažan da je željezničke šine pravio stišćući čelik prstima, a topovske kugle gnječio je i modelirao rukama. Jednom je, kaže legenda, golim rukama zadržao posudu s 50 tona rastaljenog čelika i tako spasio živote brojnih radnika. On nije umro, već spava u nekoj zatvorenoj čeličani, a probudit će se kad u njoj ponovno potpale visoku peć.
Šišović se referirao na vrijeme i okolnosti u kojima je izašao »Veli Jože« Vladimira Nazora, govoreći da mu oni nisu išli na ruku. Naime, knjiga je objavljena u vrijeme kada je hrvatski narodni preporod bio u punom jeku te hrvatski predstavnici osvajaju sva mjesta za bečko Carevinsko vijeće. To je djelo jedino prevedeno na slovenski jezik, no nikad i na talijanski jer se epizoda u kojoj se krošnjom drveta metu mali ljudi percipira kao protutalijanska.
Zlatar je predstavljajući svoju knjigu »Novo čitanje bajki - arhetipsko, divlje, žensko« rekla da koristi vrlo veliku paletu alata: od simbolizma Carla Gustava Junga, Freuda pa sve do tarot karata, pričala je o zbirci tekstova koji otvaraju nove percepcije »starih«, popularnih i svima znanih bajki. Knjiga je nastala u sklopu rada u Centru za ženske studije u Zagrebu pa je i glavnina interpretacija unutar knjige usredotočena na ženske likove i njihovu ulogu. Istaknula je da je pronađeno 345 različitih verzija »Pepeljuge«, a pročitana je ona, koju je u Hrvatskom primorju sačuvao Fran Mikuličić, pod nazivom »Pepeljuha zavaljuha«.
- Nazor je bio pjesnička duša, smiren, samozatajan. Predavao je biologiju, zoologiju, fiziku, matematiku, hrvatski i talijanski, a bio je i razrednik te voditelj profesorske i fizikalne knjižnice. Svjedočanstva kažu da je svoj posao obavljao prilično dobro, u Pazinu je 1904. napisao i znanstveni rad »Anatomski prinosi k poznavanju paprati Asplenum adulterinum milde i njezinih srodnika«, a uza sve to stizao je lutati Istrom prikupljajući nadahnuća za svoja književna djela. Je li se Nazor 1906. godine iz Pazina u Kopar preselio ili pobjegao, teško da ćemo ikada pouzdano doznati, rekao je Šišović u pazinskom Parku velikana. Uz to, Šišović je ispričao i zanimljive detalje iz njegovog privatnog života kao i sklonosti k udanim ženama.
U Kaštelu svoje knjige su kroz razgovor predstavili Mario Rosanda («SFumato«), Adnadin Jašarević («Kuća bez prozora«), Ernie Gigante Dešković («Serenijeva enigma«), Danilo Brozović s najprodavanijim SF djelom »Bojno polje Istra«, Marina Jadrejčić ("Tužna madona), te Ivana Delač Horvatinčić i David Kelečić, članovi zagrebačke udruge SFera.
Napisao i snimio Anton FINDERLE
(objavljeno u Glasu Istre, 11. kolovoza 2008.)
Post je objavljen 12.08.2008. u 14:19 sati.