KADA ODEM U PAKAO,ZELIM DA BUDEM DOVOLJNO DALEKO OD RADOVANOVOG I AMFILOHIJEVOG RAJA
U FRIEDKINOVOM THE EXORCISTU,da me ko pita-najvecem od filmova,otac DAMIEN KARRAS istjeruje demona iz djevojcice po imenu REGAN.Borba sa Vragom je teska,a Karrasova vjera,u trenutku kada ulazi u obracun sa demonom,slaba.Karras je dijete Crkve,ali i nauke:on je psihijatar u mantiji.Krivica koju osjeca razjeda ga:Karras krivi sebe za to sto je njegova majka umrla u bijedi i samoci,jer joj on,siromasni svestenik,nije mogao pruziti bolju njegu.
Vrag krivnju koju Karras osjeca prepoznaje kao njegovu najvecu slabost.Scena u kojoj Vrag uzima oblik svestenikove majke ledi krv u zilama,jer Vrag upravo ono najvelicanstvenije u covjeku,njegovu iskrenu krivnju,okrece protiv njega.
Krivnjom koju osjeca i ispovijeda covjek se otvara za Boga:u THE EXORCISTU,na ta vrata ulazi Djavo.Velicanstvena Friedkinova strategija podrazumijevala je da se prisustvo Vraga ucini nedvosmislenim.Ali Bog u filmu ostaje skriven.On se ne ukazuje,cak ni na samom kraju.Ne postoji niti jedan kadar koji bi se mogao smatrati VULGARNOM MANIFESTACIJOM BOGA(cak i Vrag izgovara recenicu kojom odbija"vulgarnu manifestaciju moci"-velicina THE EXORCISTA u onome je sto nije prikazano,koliko u onome sto je prikazano na sokanatan nacin,tako da nikada ne zaboravimo).Friedkin nije idiot,pa da pokusa prikazati Boziji lik.Mnogi savremeni holivudski reditelj,nazalost,jeste.Kod KEVINA SMITA,Bog je zena.Vau,Bog je crnac!Hej,Bog je gej!-sta sve covjek nece saznati ako ima clansku kartu DVD kluba.U THE EXORCIST univerzumu,Bog stanuje u vjeri Friedkinovih likova.
Karras su sebi nalazi dovoljno snage i vjere da porazi Vraga:a to mora biti mnogo snage i mnogo vjere.On zrtvuje svoj zivot da bi spasio djevojcicin:velicanje njegove zrtve ono je sto ce poraziti demona.
U trenutku kada Karras umire on se ispovijeda ocu MERRINU,sa kojim je vrsio egzorcizam.Karras se kaje za sve svoje grijehe i Boga moli oprost.Scena ima duboko uznemirujuci efekat jer Karras ne umire kao grjesnik,nego kao pravednik,u aktu najveceg herojstva za koje je covjek sposoban.Pa ipak,on trazi oprost,kao kakav silovatelj ili ubica.
Nema popusta:i pravednici su grjesni.Ni najuzviseniji akt nije dovoljan za spasenje,ako nismo spremni suociti se sa svojim grijesima i priznati ih.
Cak ni ISUS,u cijoj sluzbi je Karras umro,sa ovoga svijeta nije otisao bez trenutka sumnje.Dok se razapet na krstu odvaja od ovoga svijeta,on se pita gdje je njegov otac,zasto ga je napustio?U tom trenutku ukazuje se HRISTOVA ljudska priroda.Implikacije njegova pitanja beskrajne su i uznemirujuce.Ni Isus,koji je na sebe upravo primio sve grijehe covjecanstva,sa ovoga svijeta ne odlazi sa samodovoljnim,glupavim osmijehom pravednika.
Dvije hiljade i osam godina kasnije,AMFILOHIJE RADOVIC,u odsustvu bolesnog patrijarha prvi covjek crkve koja za sebe tvrdi da je hriscanska,odlazi u posjetu covjeku optuzenom za genocid,masovna planska silovanja i ostale ratne zlocine.Crkva nakon toga posjeta izdaje slijedece saopstenje:"NJEGOVO VISOKOPREOSVESTENSTVO MITROPOLIT CRNOGORSKO-PRIMORSKI G.AMFILOHIJE,POSLE ODSLUZENE SVETE LITURGIJE U CRKVI SVETOG SAVE,A PO IZJAVLJENOJ ZELJI G.RADOVANA KARADZICA,POSETIO JE U SPECIJALNOM SUDU U BEOGRADU,U PETAK,NA PRAZNIK BOGORODICE TROJERUCICE,ZAJEDNO SA DJAKONOM STEVANOM RAPAJICEM,G.RADOVANA KARADZICA.TOM PRILIKOM,POSLE OSMODNEVNOG POSTA SAMO NA VODI(KOJI JE DRZAO OD DANA NJEGOVOG HAPSENJA),G.KARADZIC SE ISPOVEDIO I PRIMIO SVETU TAJNU PRICESCA."
G.Karadzic,inace,po njegovim recima,vec trideset godina upraznjava molitvu Isusovu:"GOSPODE,ISUSE HRISTE,SINE BOZJI,POMILUJ ME",i na tom izvornom hriscanskom molitvenom tihovanju i ispovedanju Hrista zasniva svoj licni zivot i svoju lekarsku praksu.
"G.KARADZIC ZRACI OPTIMIZMOM I NEPOKOLEBIVOM VEROM U BOZIJU I LJUDSKU PRAVDU".
Da je citav zivot brao ljubicice,pjesmom uspavljivao pcele i leptire,nad zemljom lebdio,da ne bi zgazio kojega mrava,a ne komandovao unistenjem desetina i stotina hiljada zivota,igrao se Boga mijenjajuci sudbine miliona ljudi,sadisticki se izivljavao nad gradovima i cijelim jednim narodom,saopstenje bi bilo neukusno i nadrealno.
Sta pricaju ti ljudi,kakva"molitva Isusova:Gospode,Isuse Hriste,Sine Boziji,pomiluj me"?Sta,Isus se sam sebi molio?Na kom"tihovanju i ispovedanju Hrista"je RADOVAN KARADZIC"zasnovao svoj licni zivot",zasnovao Srebrenicu?Na molitvi Hristu je zasnovao"svoju lekarsku praksu"?Na molitvi Hristu je zasnovao svoju"bijelu magiju",svoju druidsku praksu lijecenja impotencije i proljepsavanja?
Gdje je kajanje u citiranom saopstenju?Gdje je sumnja u svoje postupke,svoje motive,svoju vjeru napokon?Nema niceg,samo maska pravednika,samo egocentricna,etnocentricna verbalna masturbacija,odvratna zloupotreba institucije ispovijedi.Radovan se,eto,ispovijedio,ali nema za sta,jer on vec 30 godina TIHUJE(mozda deset tihovanja i pola melebana?),sve sto je ikada ucinio"zasnovao je na ispovijedanju Hrista".On ne zraci kajanjem,nego"optimizmom i nepokolebivom verom u Boziju i ljudsku pravdu",u cemu ima punu podrsku Srpske pravoslavne crkve,koja nakon susreta sa njim izdaje javno saopstenje o njegovoj nevinosti-vise,svetosti.
Nije samo Radovan dosegao svetost.Istoj se dobro primakao i BOZIDAR VUCUREVIC,koji u spektakularnom intervjuu koji je sa njim napravio AHMED BURIC,kaze:"BILO VAM PRAVO ILI NE,NE KAJEM SE.I DANAS KAD BIH SE RODIO,
NEKE BI STVARI ISTO NAPRAVIO,ODNOSNO VECINU NJIH.KAD COVJEK PAKUJE KOFERE ZA ONAJ SVIJET I SVODI NEKE RACUNE,HOCE DA ZNA GDJE JE IMAO PRAVO A GDJE NE."Bozo drzi da je skoro pa svugdje imao pravo.
A meni pravo-milo za Radovana i Boza.I vama bi trebalo biti.Rijetka je privilegija upoznati sveca,a kamoli od sveca stradati.Njima jedan,meni drugi put.Pa da kada odem u Pakao,a tamo cu jer je svaki moj dah,svaka misao i rijec bila grijeh,kada odem u Pakao,velim,da budem dovoljno daleko od Radovanovog i Amfilohijevog Raja.
KNJIZEVNI RAD
KAD JAGANJCI UTIHNU
Na"tihovanju i ispovijedanju Hrista"Karadzic je zasnovao i svoj knjizevni rad.Koji bi,dakako,bio sretniji da ga je,kojim slucajem,zasnovao na talentu i pismenosti.U zborniku JAGNJE BOZIJE I ZVIJER IZ BEZDANA,objavljenom prije vise od deceniju u Crnoj Gori,Radovan u tekstu DA LI JE OVO BIO RAT?ovako promislja o sukobu u Bosni i Hercegovini:
"NEMA POD KAPOM NEBESKOM TRPELJIVIJEG NARODA OD BOSANSKIH SRBA...BOSANSKI SRBIN SE PRAVIO NEVJEST I NEUK,A U SUSTINI JE BIO PLEMIC I VITEZ.UKRIVAO JE SVOJU SRPSKU SUSTINU DA BI JE SACUVAO."
Komsija je,kaze Radovan,"ZATIRAO SVE SRPSKO,DO PTICA NA GRANI".
"KOMSIJA,UBOJICA I UKOLJICA...RAZARAO JE NJEGOVE GRUDI U POTRAZI ZA NJEGOVOM SKRIVENOM,
SRPSKOM SUSTINOM.DUBOKO SE KLANJAM JEDINOM NARODU,HRISTOLIKOM MUCENIKU,SRPSKOM NARODU U BOSNI".
("Slobodna Bosna")
Post je objavljen 12.08.2008. u 01:19 sati.