So understand
Don't waste your time always searching for
those wasted years
Face up... make your stand
And realise you're living in the golden years
Too much time on my hands, I got you on my mind
Can't ease this pain, so easily
When you can't find the words to say it's hard to
make it through another day
And it makes me wanna cry and throw my
hands up to the sky
By IRON MAIDEN
Kvalitetu nekih koncerata možete objektivno sagledati tek kada splasne sav kaos u glavi oko napora, i iščekivanja i tek sljedeći dan kada se slože na mjesto doživljeni dojmovi i od očekivanja odvagnu realni kaos potihog fijaska.
Hvalospjeve možete ionako pročitati po svim portalima, ja ću eto, biti malo realniji.
Ne, nije to bio fiasko koncert. Maideni su odličan band. Izvedba dirljiva, poljud prepun, spektakal kakav tej stadion dugo nije vidio.
Zašto onda cendram?
Valjda zato što smo ipak mi mala vukojebina gdje je čak i novinarima na koncertu sa odličnim muzičarima koji već 30 godina pune stadione važniji neki Topmson koji je uz Bilića navratio na koncert.
No u njihovom svakodnevnom rezimeu nećete naći s sranja poput: Droga, alkoholiziranja ili javnih pizdarija na kakve smo navikli od wanabe zvjezdica.
Njihova frontmena nećete naći naslonjenog na šank uz lajne kokaina.
Gospodin Bruce Dickinson je profesor povijesti, prvak engleske u mačevanju i strastveni pilot, upravo je napunio 50 godina a po vitalnosti na pozornici rekao bi da je mlađi od mene!
A ono što ovi ostarjeli momci zajedno rade već 30 godina je savršeni rock metalni zvuk sa tekstovima iz krajnosti starogrčkih epova do moderne struje svijesti.
Tako da i crkveno dušobrižnički pamfletići o spasu duša ususret koncerta doslovno prikazuju pravu prirodu zaostale neobrazovne vukojebine u kojoj živimo.
Kada se sjetim mjestimično lošeg zvuka, zajebane organizacije, pizdarija između Hajduka i grada te njihovo infantilno prepucavanje na štetu organizacije koncerta i nadasve ophođenje i ponašanje prema akreditiranim novinarima i fotografima kao prema trećerazrednoj stoci sa statusom terorista, malo me sve to potjera na stanovite probavne smetnje.
Jedino pozitivno što mogu reći je HVALA TETI MAJI na živcima i brizi oko nas- medijskih terorista, koji bih bez nje ili ispizdili na živce ili pokrepali od dehidracije.
A organizatori dragi, menađerčiči i ostali kmetovi + Poljud, držite se vi svog plagijatora Thompsona za drugo niste, jebene primadone!
Ako ste već obrali po 250 kuna od 30 000 ljudi ne ponašajte se prema njima ko prema stoci!
To ce sigurno shvatiti svi koji su na stadion morali ući preko jedinog ulaza.
I na kraju… da,očekivao sam više od banda uz čiju sam glazbu odrastao, ipak sam se nagledao inozemnih verzija čak i iste turneje i ova je bila nekako plaha, plitka i blaga, ma falio je bar taj jedan zadnji bis, čak ako im oprostimo i više od sat vremena kašnjenja.
Ali ipak bili su to Iron Maiden i drago mi je da sam bio tamo.... refrene nekih pjesama još uvijek i sada, dan poslje pjevušim ...uglavnom nesvjesno.