Marketing
Formatiranje
Bilo je to prije 4565 dana, ili 14 godina i šest mjeseci...
Tog se jutra probudio s snažnim predosjećajem da stvari kreću na loše.
Kišni oblaci gomilali su se nad gradom. Biometeorološka prognoza bila je loša kao i njegov horoskop.
U polusnu je ušao u kupaonicu i vrisnuo ugledavši svoj odraz u ogledalu. Sred čela, na nosu, visilo mu je muško spolovilo. Užasnut, zgrabio ga je i snažno povukao. Osjetio je bol. Penis je bio čvrsto srašten za čelo.
Potražio je očevu britvu, stavio penis pod oštricu odlučan da ga odstrani kada mu glavom proleti misao. Odložio je britvu na lavabo, spustio gaće i pogledao u međunožje. Dolje, osim crnog, dlakavog žbuna nije bilo ničega. Opipao je da se uvjeri. Ničeg. To na čelu nije bila izraslina nastala preko noći; plod vanzemaljske kirurgije; glupa šala njegovih prijatelja: penis odstranjen s nekog mrtvaca i zalijepljen mu na čelo dvokomponentnim ljepilom... O ne, nipošto, to gore bio je njegov vlastiti pimpek!
- Uh, jebemti mogao sam samo tako postati eunuh - rekao je i odahnuo.
Što učiniti, situacija je krajnje neugodna, pitao se.
Kamuflaža! Ništa drugo nego kamuflaža. Ako se u narednih nekoliko dana ne vrati na svoje mjesto, tada ću razmišljati o drugim opcijama, odlučio je.
Pripišalo mu se. Kleknuo je na koljena kao pred oltarom, nagnuo se, spustio glavu u zahodsku školjku i stao mokriti.
Odurno, pomislio je dok se samozapišavao, ovo je odurno.
Iz kutije prve pomoći izvadio je zavoje i počeo omatati glavu. Znao je da ga, osim male nužde čekaju razne muke i iskušenja, no najveće je svakako bila profesorica marksizma. Ona je bila jedna od onih rijetkih žena koje zrače seksom kao obogaćeni uran, čest objekt raznovrsnih muških (a bogami i ženskih) seksualnih fantazija, i on nije mogao proći pokraj nje a da mu ne skoči do plafona.
Stoga je omotao glavu i napravio test: zatvorenih očiju zamislio je da leži na stolu sred zbornice. Profesorica marksizma znalačkim mu je pokretom otkopčala šlic, izvadila kitu, liznula ju par puta, ovlaš, onako kako se licka sladoled, a zatim je zadigla suknju i nasadila se na njegov ud. Jašila ga je kao da je na rodeu dok je iz nje curilo na sve strane. U dnu prostorije profesorski je zbor u galgama pjevao Gaudeamus igitur...
Otvorio je oči. Njegov Houdini pobjedonosno se kočoperio sred čela u erekciji. Gotovo da je mogao vidjeti njegov drski osmijeh. - Oh, ti gade, sad ćeš vidjeti - procvilio je. Uzeo je nove, gumene zavoje i ponovo omotao glavu, čvrsto ih stegnuvši. - Da te sad vidim - rekao je. Ovog puta našao se u čupavom međunožju pomenute gospođe, i tamo je, u njezinoj širokoj vulvi rovao i roktao poput zadnje prostačine. Profesori u galgama i dalje su pjevali Gaudeamus igitur...
Iz maštarenja ga prenula je bol. Penis je bio osujećen u namjeri da se oslobodi.
Neću valjda zbog ovog postati impotentan, pomislio je i stisnuo zube.
Odjurio je u školu. Već je prilično kasnio.
Na razrednikovo pitanje što ga je zadesilo rekao je da je pao niz stepenice.
Mati je uvečer bila uporna u želji da pogleda ranu. Otrčao je u svoju sobu i zaključao se. Desetak minuta stajala je pred vratima govoreći - Sine, ja to MORAM pogledati!
- Stara idi spavati - doviknuo joj je - nemaš što vidjeti.
Usnuo je mučan san: bio je okružen školskim kolegama, podrugljivo su se smijali prstom upirući u nj. A najglasnije se smijala baš ta kučka, profesorica marksizma... Prišao je direktor, pogledao ga s gađenjem i ozbiljnim glasom rekao - Mladiću, ovdje nema mjesta za takve kao ti, odlazi, i ne vraćaj se.
Napustio je školu ispraćen zlobnim cerekom. Roditeljima nije ništa rekao, ali ubrzo su saznali. U malom mjestu nemoguće je išta skriti. Nisu imali razumijevanja.
- Sam si si kriv - rekao je otac - previše si drkao. Evo ti tisuću petsto kuna, i odlazi. Ne želim drkaroše pod mojim krovom.
Mati je prala suđe i nije se osvrnula.
Napustio je roditeljski dom slomljena srca.
Pokušao je naći posao ali nitko ga nije želio zaposliti. Prijatelji su mu s gnušanjem okrenuli leđa.
Kada je u lokalnim novinama pročitao da ga je Fra Kurčenko proglasio Sotonom i ekskomunicirao iz crkve shvatio je da je krajnje vrijeme da napusti grad.
Pješke se zaputio u K-lovo. Slučaj je htio da na putu susretne Groteskni cirkus Petra Tomattija. Pokazao je svoju anomaliju i dobio posao. Nadjenuše mu ime: ČEONI KURAC!
Tomatti je «posjedovao» priličnu zbirku bizarnih likova: bradatu ženu, djecu vukodlake, čovjeka s repom, diva, sijamske blizance, čovjeka od gume, bezrukog svirača, tri hidrocefalusa, nekoliko dvospolaca, tri transseksualca, pet patuljaka... Ta jadna nakazna stvorenja u kojima su rasli rajski vrtovi postali su njegova nova obitelj. Pa ipak najviše se zbližio čovjekom slonom koji ga je uputio u tajne fiziognomije i alkoholizma.
Jednog dana, dok su gostovali u K.-skoj guberniji, predstavi je prisustvovao čovjek Bare Bureta zvan Prdator, opak tip koji se bavio svakojakim mutnim poslovima. Lukav i promućuran, kakvim ga je već bog dao, taj kučkin sin odmah je uvidio da je Čeoni Kurac zlatna koka u običnom sernjaku. Iste ga je noći oteo i prisilio da snima porno filmove. Slava Čeonog Kurca, iako neželjena, ubrzo je postala planetarna. Najveću popularnost postigao je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje su seksi lutke izrađene prema njegovom liku bile pravi hit.
Šeik Abdul Hasan Lepi bio je bogat i lud čovjek. Gradio je brodove na kotačima, amfibije, najviše nebodere na svijetu, umjetne otoke, skijališta u pustinji, a bio je i ponosni vlasnik 12 000 deva. Kada je vidio snimku Čeonog Kurca u akciji rekao je - J-j-j-ebem ti t-t-t-tetku u d-d-d-dupe, moran i-i-i-imati ovi č-č-č-čovika!
Tako je i bilo.
Bare Bureta Prdator masno je zaradio, a Čeoni Kurac bi bačen pred noge ludog šeika Abdula Hasana Lepog.
- N-n-n-napokon se s-s-s-srećemo - reka je Abdul.
- I don't anderstend you.
- You you you don't kužiš me, ne?
- Ja tebe malo razumjela.
- Tko?
- Pa ona.
- Misliš ti?
- Da, ona...
- Slušaj ne seri, jel znaš ti zašto si ovdje?
- Ej čovječe, kuž ono ne kužim kurca kaj hoćeš od mene!
- Ima lipo da zadovoljiš moje deve, jesi čuja!
- Ja ne razumjela vas, koja deva?
- J-j-j-jel ti to mene j-j-j-jebeš u prcaš?
- Kaj?
- NE KAJ TI PIČKA!!!! DEVA!!!
- AHHHHHH, ja ću popizdit!!!
- T-t-t-ti ne popizdila! TI JEBATI MOJA DEVA!!!
- A?
- MOJA DEVA JEBATI U DUPE! TI! ČEONA KURAC!
- Ma biži ća ne dolazi u obzir!
- Ti fuk-fuk devu u dupe ili ode glava.
I tako je bio prinuđen jebati deve ili izgubiti život. A život mu se nije gubio. Smatrao je da svijetu može pružiti više od porno uradaka i jebanja deva u guzicu. Recimo bežični prijenos energije...
- Dovedite Rebeku – rekao je šeik.
Doveli su Rebeku, šeikovu mezimicu. Rebeka se činila prilično nezainteresirana.
- Ajde, arbajtaj! – naredio je šeik.
Približio se devinoj guzici. Deva tugaljivo prdnula. Bilo je to previše.
***
Probudio se.
Ostao je ležati u krevetu razmišljajući o nesreći koja ga je zadesila. Da nije u pitanju kakav urok, pitao se. Odbacio je tu pomisao. Nije imao neprijatelje, pogotovo ne takve koji bi posegnuli za crnom magijom.
Ustao je s velikom nadom da će sve biti u redu i krenuo prema kupaonici. Sporo i bojažljivo skinuo je zavoje. A onda ugodno iznenađenje: penis je otišao! Hitro je pogledao u gaće: bio je tamo, na svom mjestu, dremljiv i smežuran. - Oh, Bože dragi, hvala ti! - odahnuo je i prdnuo. Zvuk nije došao odostraga, već nekako više postrance, ali to je ignorirao jer je bilo vrijeme za slavlje. Spustio se u kuhinju i natočio čašu jegera. Popio. Natočio ponovo. Snažno prdnuo. Zvuk je ponovo dopreo postrance. Sada to više nije mogao ignorirat. Ustanovio da mu se šupak preselio na lijevi bok, i da njegovom mjestu kuca srce...
Tako je počelo...
Kako to uopće nazvati? Noćno premještanje organa? Prostorne anomalije? Kubizam? Ne znam...
S vremenom više nije mogao skrivati svoju mračnu tajnu. Kako skriti kada ti lijeva potkoljenica osvane na mjestu desne podlaktice i obratno? Ili kada ti podlaktica visi u međunožju, a penis ti, poput nekog batrljka završi na njezinom mjestu? Ili kada lice i dupe zamjene mjesta?
Njegovi roditelji bili su dobri ljudi, vodili su ga najboljim doktorima i umalo da zbog toga nisu bankrotirali. Ovi pak nisu znali što da rade s njim. Šopali su ga testnim lijekovima koji nisu davali rezultata, te ih je on napokon pomiren sa sudbinom, prestao piti.
«Gledajte» rekao je roditeljima « ja sam invalid. Jednako kao da sam stradao u prometnoj nesreći, pao niz stepenice, obolio od multiple skleroze ili se jednostavno pokliznuo na ledu... Tu nema pomoći».
Otac je bio skrhan. Svakim je danom tonuo sve dublje u depresiju i jednog ga je jutra dokrajčio moždani udar. Mati je umrla vrlo brzo za njim. Ostao je sam na svijetu. Svih ovih godina uspio je preživjeti iako je po nekoliko puta dnevno razmišljao da si oduzme život.
Ali nije. I eto, doživio je i taj dan, dan kojem se odavno prestao nadati, dan kojim sve završava kao što je i počelo. Njegovo «formatiranje» bilo je gotovo, znao je.
Ustao je i promotrio svoj odraz u ogledalu. Bio je savršen. Apolonski savršen.
U očevom ormaru pronašao je hlače i košulju kratkih rukava. Odjeća mu je bila uska i još je mirisala na starog, no druge nije imao. Obukao se i izišao van.
Bilo je rano ljetno poslijepodne, paklena vrućina. Na ulicama nije bilo nikog. Na kiosku je kupio cigarete. Preko puta ugledao cimer «Kod vesele Julke». Prešao je cestu i spustio se u mračan podrum.
Dolje je bio barmen dobroćudna lica, dvije barske mušice i jedna prilično izrađena plavuša.
- Viski, dupli - rekao je barmenu i dodao - i dami što želi.
- Viski, također - rekla je.
Barmen je natočio. Uzela je čašu i sijela pokraj njega.
- Da nazdravimo? - pitala je.
- Važi - rekao je.
- Čemu ćemo nazdraviti?
- Boljim danima - odgovorio je.
Post je objavljen 11.08.2008. u 21:07 sati.