Marketing
Never Enough...<3
Vrijeme je da napokon budem sretna...Ja sam tvoj anđeo s jednim krilom...
Samo zajedno možemo poletjeti...
Oči su mi cne...Ponovno...
Prolazim kroz maničnu depresiju...Bez litija...
Kroz te mračne prostorije odjeljene plaštevima lažnih osmjeha...
Molim te da ne pustiš moju ruku jer ti me vodiš
Poput blještavog svjetla u ove jutarnje sate bez svjetla...
I zora me zaboravila...
Bezlična prikazanja...
I to samo pod pritiskom kamenitog tla po kojem hodam...
Spoticanje...Padanje...Ali uvijek se iznova ustajem...
Ovaj puta ne...Ne više...
Ne osjećam te više uz sebe...
No neki čudan osjećaj me uporno prati iako je mrtav...
Pod prstima osjećam dodir prašine,
Da sam barem ja takva...
Da me barem samo mogu otpuhnuti i ja ću na trenutak nestati...
Ali uvijek ću se ponovno vraćati.
Vidim te...Ponovno...
Polazim za tobom...Bez oklijevanja...
Tvoje ruke...Tople...Meke...
Podižu me s tla...
I dalje nastavljaš zbunjeno...Bez mene...
Snažna sam na površini,ali duboko u sebi želim da znaš...
Želim da znaš da nisi samo uništenje ili običan plamen...
Ti si...Svjetlo!
Zagrli me čvrsto...Drži me blizu...
Naša krila će biti zajedno...Dovoljno da ti poletiš...
Dovoljno da više ne budeš anđeo s jednim krilom...
Vaša
Mrtva Spisateljica
Post je objavljen 11.08.2008. u 20:59 sati.