Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/the-luckiest-girl-in-the-land

Marketing

Od danas spavam uz otvoren prozor, upaljeno svjetlo i otključana vrata, živim za tren kada ćeš doći i samo brojim otkucaje sata.

Di si? Nema te danas nigdi…osim u mome srcu di vječno stanuješ… Nisi valjda oša bez pozdrava? Iako sve upućuje na to, negdi duboko u sebi osićan da si još ode… A ako se varan, onda neznan šta je to. Ne znan bi li mi bilo lakše da si oša ili da si još uvik ode a meni si svejedno daleko… Neznan jube, muče me svi i sve…puna san briga i problema a iman tako malo godina… Ove godine san svatila da je najbolje za tebe da se ne borin za tebe…znan da imaš sad važnijih stvari od mojih gluposti i neka ti je to na prvom mistu…»ljubav žrtvu traži, ja to dobro znam»…i sve šta se tebi događa, to se i meni događa. Sve šta te povridi, povridi i mene još više. A kad si sritan, sritna san i ja ali ujedno i tužna jer JA kao ja nisan zaslužna za tvoju sriću. Ja san ti donila samo nesriću. Oprosti mi još jedanput. Mislin da nisi oša i bojin se, užasno se bojin jer ćeš evo otić svakog časa i slomit mi srce na dva dila… Spremna san na sve samo da si uza me. Samo ti nedostaješ da bi ja bila potpuno sritna. A sad Bože stvarno mislin da san zaslužila malo sriće nakon cile ove godine koja mi je bila najteža u životu. Ove godine san stvarno prošla kroza sve i prošla san takvu životnu školu u kratkom roku, a evo ostala san živa unatoč svemu. Slaba, da, i izmučena i tužna i nesritna i nezadovoljna i ogorčena, ali živa san još uvik neznan kako. Valjda si mi ti bija razlog za život. Jesi, znan da jesi. Ti si bija razlog da san odlučila stat na kraj onome ko me uništava i suočit se oči u oči s problemom. Još uvik iman traume od onoga šta san proživila i znan noćima ne spavat zbog osoba i događaja koji su me uništili dokraja. Sad vidin i znan da si mi ti da snagu za to. Ova godina je bila grozna i želila bi se zafalit nekim osobama koje su mi uspile pomoć prebrodit svaku krizu, svako teško razdoblje. Fala mojin prijama koje su me bodrile i dizale svaki put kad bi pala. Fala van, cure, unatoč svemu šta nas je kasnije razdvojilo još uvik osićan zahvalnost prema vama. Fala mome prijatelju koji me stoputa sluša, bez prigovora na išta, nesebično mi dilija savjete i pomaga. Zna me nasmijat kada niko drugi nije moga na način svojstven samo njemu. Fala ti, lipi moj na svakoj riči utjehe, fala ti šta si mi pokaza put. Fala mom malom koji je uvik bija, osta i bit će moj razlog za život unatoč svakoj situaciji. Fala ti, jube jedina šta si takav kakav jesi, šta si to ti i nikad, ama baš nikad te ne bi minjala i ne, ne žalin šta san te upoznala i šta si dio mog života, šta si moj život cili. Fala mojoj obitelji pred kojon nikad nisan tila pokazat suze da ne vide kako mi je teško i kako njihovo dite tone u sve dublji očaj. Fala van šta se ne biste znali nosit s mojin suzama, zato ih nisan isplakala. Kad mi je bilo teško, znala san da ne smin pokazat to prid vama i zato van fala. Fala osobama koje su prošle teži put od mene. Zahvaljujući njima znan da triba skupit snage i svatit da život ide dalje. Fala svima, od srca! Mnoge bi ružne uspomene tila zaboravit, ali ne ide… Ali isto tako ne želin nikada zaboravit neke lipe uspomene koje mi znaju ulipšat i najcrnji dan.
Sad san iskidan cvit, lipi anđele moj


Post je objavljen 11.08.2008. u 20:52 sati.