Marketing
...You were everything, everything that I wanted
We were meant to be, supposed to be, but we lost it..
hej...evo javljam vam se...nije prošlo dugo vremena, znam da bi trebala to češće pisati...ali...razlog je taj što ili nemam
inspiracije ili jednostavno nemam volje..bez brige nisam ni razmišljala o
tome da zatvorim blog...ipak je ovo moj mali kutak
gdje mogu reći sve...naravno u najkraćim crtama... 
uglavnom...od čega da krenem...mogu od subote...uvijek krećem nekako od subote...što da kažem...bila sam na istom
mjestu gdje sam i svake subote..sa svojim najboljim prijateljicama...i bilo je dobro...nekako uvijek jedva čekam subotu...
i kad ona dođe prolazim one cijele ceremonije oko spremanja..uređivanja..a za što? za koga? kad dođe jedan sat...
kad krenem sa mojom tenom polako doma bosih nogu..iscrpljena od 5 -osatnog plesanja...pjevanja...
i sveg ostalog...bude mi žao...
bude mi žao što se nije nešto dogodilo...nešto posebno po čemu ću pamtit tu subotu..
koja će se razlikovat od prethodnih i sljedećih...bude mi žao..jer se svaki put nadam...
šta da vam kažem..nisam baš najbolje raspoložena za pisanje nekog užasno vedrog i optimističnog posta...
nitko ne zna kako se zapravo osjećam...ja patim...a zašto..to je pitanje...mlada sam...najbolje godine sweet 16...još
malo pa 17...škola je super...život mi je sređen..onako kako sam zamislila...eh sada...
a ja još nisam zadovoljna...pa zašto...prije nego što vam kažem reći ću vam nešto o sebi..oni koji me jako dobro poznaju
znat će o čemu pričam...eh ovako...
...ja mislim a toga se najviše i bojim...da kad i dobijem nešto što sam jako
željela...da mi to opet neće biti dovoljno i da ću htjeti nešto drugo i da ću opet patit zbog nečeg...a to nešto što sada
jako želim, uvjerena sam da će doći onda kad se najmanje budem nadala...ali ja sam jedna jako nestrpljiva osoba...
to mi je jedna jako velika mana...i sumnjam da ću je se riješit... 
i želim sve sad...odmah...u većini slučajeva što zaželim to i dobijem..ali sad s ovim je drukčije...to nešto čekam već
godinu dana...jel mi netko može reći da sam nestrpljiva osoba ako sam mogla toliko čekati? ...
a znate zašto čekam...da je bilo što drugo u pitanju već bi davno odustala...
ali ovo..ovo je drukčije...ovo je nešto posebno...jel to zato što nisam dobila odmah kad sam htjela...ili čekam da sama
sebi dokažem da ja mogu i hoću dobiti što god zaželim...vrijeme ovaj put nije na mojoj strani...i to me ubija...najviše od
svega mrzim čekanje...mislim da nisam jedina...mislim da me mnogi drugi sad shvaćaju dok ovo pišem...
mada se većini ni neda čitat tako dugačke postove... 
uglavnom..da polako ja završim sa tim...ja znam...da u životu neću dobiti sve što poželim...ali ja sad želim samo jedno...
samo jedno i bila bih najsretnija osoba na svijetu kada bih to i dobila..znam to..
osjećam to......stoga se nadam da ću to i dobiti...jer mislim da zaslužujem biti sretna
držite mi fige da u tom i uspijem...
sve vas voli vaša sanja... 
...so much for my happy ending...
p.s za slatkiša i dalje nema puse 
Post je objavljen 11.08.2008. u 13:35 sati.