U četvrtak sam neuspješno pokušala spremiti broj mobitela vizašistice u memoriju svog mobitela- vrisnuo je "memory full".
To me užasno iznenadilo, jer se dogodilo već drugi put u zadnjih deset mjeseci otkad radim u Novinama.
Ranije stvarno nisam bila u opasnosti da upoznam i eventualno zatrebam više ljudi nego što moj mobitel može podnijeti.
Kad sam ga dobila, a bilo je to prije tek 5 godina, popunjavala sam ga brojevima kolega s faxa, dosadnih susjeda kojih se nisam željela javljati, te prijatelja iz razreda s kojima je trebalo koordinirati pića i ića.
Pa onda broj stana od ovoga, broj od prijatelja od onoga, možda mi zatreba ovaj, za svaki slučaj onaj...stvar se malo razvodnila.
(Dobra je vijest da se ipak za svako ime sjećam tko je, pa tako i za 10 Martina, 12 Ivana i po 9 Marija i Ana. )
Ali definitvno ne toliko koliko u zadnjih 10 mjeseci.
Jučer sam konačno počela brisati stvari na veliko.
Prvi su stradali prijatelji iz razreda i kolege s faxa.
Iz škole se družim ionako valjda s njih 5, a s faxa mi skoro pa ne
treba nitko od umemoriranih jer mi više ne fale skripte ni kopije
bilježnica. Ako ih se uželim, dosta ću ih naći na Facebooku.
Zatim sam prešla na work-related brojeve i ljude. Našla sam tu
Karate savez, Curling savez, Piarušane, Biljarski savez, Vatrogasce, gotovo sve ljude iz pojedinih redakcija, službene mobitele, nove i stare brojeve, kolege iz Sportskih novosti, Zagreb Newsa, Komunalnog vjesnika,
Nove TV, Slobodne Dalmacije, 24 sata .....
Onda su krenule dileme.
Iako više nisam u Sportu, nikad ne znaš kad će nekome zatrebati veza u Curling ili Skijaškom savezu. Ili nekome iz Gradske vatrogasci.
Ipak, napornim radom sam sinoć izbrisala čak 46 imena.
Treba izbaciti još ponekog, ali i odvažiti se na to. A zatim sve te ljude s
brojevima fino popisat u Excel, te nosit na usbu, pospremit među Vžane Stvari, stavit u Sent ili Nedovršeno na mailui još isprintat i nosit u bilježnici. I tada ću ih se uistinu zauvijek osloboditi.
Post je objavljen 11.08.2008. u 14:17 sati.