Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!"
"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" (Mt 5, 3-12)
(1.) Isus „...uziđe na goru“. Dali je ta gora neko određeno mjesto? Izgleda da nije u pitanju neko sasvim određeno mjesto već opći pojam, odlazak na brdo. Područje koje se nalazi zapadno od Galilejskog jezera puno je takvih uzvišenja. Takvi odlasci na uzvišenja bili su uobičajeni u Isusovom djelovanju..
(2.) Kome Isus ovdje govori? Dali se obraća mnoštvu ili prvenstveno učenicima?
„I kad sjede pristupe mu učenici.“ Isus zauzima položaj učitelja te se obraća prvenstveno svojim učenicima. Mnoštvo je ovdje prisutno ali i ostavljeno po strani.
„On progovori i stane ih naučavati:“ O čemu govori i čime se zapravo bavi „Govor na gori“? Isus ovdje govori o osobinama, obavezama, stavovima i opasnostima za svoje učenike. Dali „Govor na gori“može vrijediti kao etički standard za sve ljude?
„Govor na gori“ se bavi učeništvom-slijeđenjem Krista i čovjekovom pokornošću prema Bogu, iz te prizme ga treba promatrati. Isus ovdje postavlja mnogo dublji zahtjev nego što bi ga bilo kakvi svjetovni zakoni mogli postaviti, zahtjev koji nadilazi uobičajene standarde ljudske naravi, a to je zahtjev savršenstva (5, 48). „Govor na gori“ je namijenjen Isusovim učenicima i ne može vrijediti kao etički standard za sve ljude i uzor za ustroj društva. „Govor na gori“ nameće ljudima pitanje tko je zapravo Isus Krist i s kakvim autoritetom se suočavaju.
(3.) „Blago...“ Što za nas zapravo praktično znači to kada Isus kaže „blago- blaženi“? U čemu to „blago nama“? Ovdje se ne radi o tome da nas Bog blagoslivlja-izriče blagoslov, u užem smislu te riječi, jer tom značenju ne odgovara ovdje upotrijebljena grčka riječ makairos. Ovdje se mnogo više radi o boljem životnom stanju ( ne o duševnom raspoloženju) i preporučljivom životu, unatoč svim nedaćama. Ovo „blago“ predstavlja onoga kojem treba čestitati i pozavidjeti na njegovom položaju u životu.
„...njihovo je kraljevstvo nebesko!“ Blaženstva nam, ocrtavaju razliku između stavova, razmišljanja i osobina istinskog učenika, onoga koji pripada Božjem kraljevstvu, te stavova, razmišljanja i osobina svjetovnog čovjeka. Ona govore o boljem načinu života ne samo u njegovoj dobroti već i u konačnom ishodu. Također, treba naglasiti da oni koji su opravdani Kristovom krvlju već posjeduju sav potreban blagoslov (sigurnost, dobre riječi, prihvaćanje i zaštitu)od Boga Oca (Ef 1, 3).
Zbog čega Isus proglašava učenike blaženima? Učenici su ti koje je Isus pozvao, svakoga pojedinačno. Oni su zbog njega sve ostavili (19, 27) i slijede ga. Siromašni su, u oskudici, napadani i progonjeni. Imaju samo Isusa na ovome svijetu, ali imaju sve kod Boga. Sva ljutnja na Boga i njegovu riječ će pasti na učenike i biti će odbačeni zajedno s Bogom. Učenici će u ovome svijetu, zajedno s Kristom imati patnju. Isus stoga, pred okupljenim narodom, proglašava svoje učenike blaženima. On se obraća onima koji su već u moći njegova poziva. Isusov poziv ih je učinio siromašnima, napadanima i progonjenima. No on ih nije proglasio blaženima zbog same njihove oskudice i odricanja. Pravi razlog zašto su učenici proglašeni blaženima jest sam Isusov poziv i obećanje, zbog kojih oni žive u oskudici i odricanju. U blaženstvima se ne radi o vrijednosti samih kreposti. Ni siromaštvo, ni odricanje, ni progoni nemaju vrijednost sami po sebi, već samo zbog Kristovog poziva i obećanja.
Narod u pozadini sluša što Isus govori učenicima, i oni čuju Isusovo obećanje. No pitanje je tko će iz naroda koji sluša prihvatit dana obećanja vjerom u Isusa Krista i njegovu riječ.
„...siromasima duhom:“ Koji i kakvi su to ljudi ti siromasi duhom? Siromasi duhom su oni koji se ponizno pouzdaju u Krista, pa makar ih njihova vjera dovela i do progona, mučenja i stvarnog siromaštva. Isus ovdje naglašava pouzdanje, bogobojaznost i ovisnost o Bogu a ne stvarno siromaštvo, a što može dovesti do patnje i stvarnog siromaštva. I u drugoj židovskoj literaturi izraz „siromašni u duhu“ označuje vjerni i progonjeni Božji narod koji će Bog na kraju uzvisiti. Takav ponizni stav koji svoje pouzdanje ima jedino u Bogu, biti „prazan pred Bogom“, karakteristika je istinskog učenika, a kraljevstvo Božje pripada takvima, oni su Božji narod.
(4.) „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“ Koji i kakvi su to ljudi ti ožalošćeni i kakvu će to utjehu naći? Ožalošćeni su oni čiji je život iz perspektive ovoga svijeta nesretan, oni koji pate zbog svoje odanosti Bogu. Ove riječi se referiraju na Izaiju 61, 2-3 gdje stoji ovo obećanje kao dio Mesijina djela: „Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna...“ U Božjem djelu spasenja učenici će naći sreću koja nadilazi sve što ih snađe u ovome svijetu. Upotreba pasiva „bit će utješeni“ govori da je to nešto što će učiniti isključivo Bog.
Učenici žive u odricanju od onoga što svijet smatra srećom i mirom. Učenici nose grijeh, sudbinu i patnju ovoga svijeta. Dok se svijet slavi učenici tuguju jer vide da ovaj svijet zapravo propada. Dok svijet priča o velikoj budućnosti učenici su svjesni skorog kraja, Božjega suda i dolaska Kraljevstva u punini, a koje svijet ne prihvaća. Isusovi učenici se ne žele riješiti i distancirati od te patnje, već ju nose i svjedoče svijetu.
(5.) „Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!“ Što to za učenika znači biti krotak?
Slično kao i kod misli o „Siromašnima u duhu“, krotki su oni koji se ne prave važnima, koji ne traže svoje pravo i priznanje, već se oslanjaju na Boga, da će im on dati što su zaslužili, i samo u svom Gospodinu vide svoju vrijednost. Krotkost je bila jedna od temeljnih značajki Isusovog služenja , a obećanje krotkima nalazi se i u Psalmu 37, 11. Na kraju će Bog maknuti ohole, te krotkima dodijeliti tako visok položaj kakav sami sebi nikada ne bi mogli priskrbiti.
Nikakvo vlastito pravo ne štiti učenik u ovome svijetu. Krotki su oni koji žive u odricanju od vlastitog prava zbog Isusa Krista. Sve pravo na ovome svijetu prepuštaju Bogu i što je pravo njihovu Gospodinu i njima je pravo. Svakom svojom riječju i gestom očituje se da oni ne pripadaju ovome svijetu. No Isus ipak kaže: „ Oni će baštiniti zemlju“. Onima koji sada posjeduju zemlju, vladajući silom i nepravdom, biti će oduzeta, a oni koji su se toga odricali, koji su bili blagi i krotki sve do križa, ti će vladati novom zemljom.
(6.) „Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“ O kakvoj gladi i žeđ govori ovdje Isus? O toj gladi i žeđi pročitajmo u Psalmu 42.“Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!“ Dakle ovdje se radi o gladi i žeđi za Božjom blizinom, poznavanjem Boga, odnosom poslušnosti, te Božjom pravednosti na ovome svijetu. Isto govori i prorok Izaija: "O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela.“ (55, 1-2) Samo u Bogu možemo naći smisao i svrhu života, te utjehu. Samo Bog može zaista ispuniti našu potrebu za vrijednošću i sigurnošću. Gdje god drugdje sve ovo tražimo, nećemo zaista naći. Ako gradimo sliku o sebi kroz bilo što drugo ( znanje, imanje, religiju, prihvaćenost od drugih ljudi)osim Krista, bit ćemo obmanuti i samopravedni, u grču i borbi, stalnom uspoređivanju, nadmetanju i neprijateljstvu prema drugim ljudima. Samo na Njega se zaista možemo osloniti i pouzdati dok idemo kroz nemire i tjeskobe ovoga života. Samo on može donijeti pravednost ovome svijetu.
Oni koji su pošli za Isusom, odrekli su se neke svoje vlastite pravednosti. Ono što čine i žrtvuju ne donosi im nikakvu slavu, zasluge ili bolju sliku o sebi. Ne donosi čak ni veću društvenu pravednost ili promjene u ovome svijetu. Slijedeći Isusa, učenici gladuju i žeđaju za oproštenjem svih grijeha, za potpunom obnovom, za novom zemljom i savršenom Božjom pravednošću.
(7.) „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“ O kakvom milosrđu govori ovdje Isus? Ovdje Isus govori o vrlini milosrdnog odnosa prema bližnjima i njegovom uzvratnom načelu: „I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!“ (6, 12). „Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraćaš. S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigravaš, jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oči ohole“ (Ps 18, 25-28). „Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam će vikati, ali ga neće nitko uslišati“ ( Izr 21, 13)
Kristovi učenici odriču se i svog vlastitog dostojanstva, i digniteta, stoga jer su milosrdni. Oni imaju ljubavi za male ljude, bolesne, siromašne, ponižene, ugnjetavane i progonjene, za svakoga koji se muči i brine. Milosrdna osoba daje svoju čast osramoćenome, a uzima na sebe njegovu sramotu. Milosrdni nude svoje društvo grešnicima i spremni su nositi sramotu zajedništva s njima. Milosrdni ostavlja najveće čovjekovo dobro, dostojanstvo i čast i odlučuje se za milosrđe. Učenik poznaje samo dostojanstvo i čast Isusa Krista: Gospodinovo milosrđe po kojemu i sam živi. Isus Krist se nije stidio svojih učenika, postao je brat ljudima i njihovu sramotu odnio na križ. Takvo je Isusovo milosrđe, po kojemu žive njegovi učenici. Po takvom milosrđu, učenici zaboravljaju vlastito dostojanstvo i dignitet, te traže zajedništvo s grešnicima. Kad na njih padne i sramota, ipak su blaženi, jer će primiti milosrđe. Krist im daruje svoju čast i od njih uzima njihovu sramotu. Blago milosrdnima jer imaju milosrdnog Gospodina!
(8.) „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!“ Što to znači bit čist srcem? O kakvoj se čistoći radi? „Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva“ ( Ps 24, 3-6).
Čisto srce se ne ograničuje na ćudoređe, na ponašanje i dobro vladanje, pogotovo ne na čistunstvo u spolnosti. Čisto srce označuje onoga koji traži i ljubi Boga svim srcem svojim (Pnz 6, 5), čija odanost je nepodijeljena, te čija unutarnja priroda i stav srca odgovara vanjskom ponašanju i poslušnosti (Iz 29, 13).
Ovo se može u punini ostvariti samo u nebesima s Kristom, kada ćemo ga vidjeti kao što jest ( 1 Iv 3, 2), gledati licem u lice ( 1.Kor 13, 12) i onda ćemo biti njemu slični. No Kristovi učenici već sada, u ovome životu, imaju iskustvo gledanja Boga očima vjere i postojanošću u nasljedovanju ( Heb 11, 27).
Tko je onaj koji je čista srca? To je onaj koji je svoje srce predao Isusu da On bude jedini koji u njemu vlada. To je onaj koji svoje srce više ne opterećuje vlastitim zlo, a ni vlastitim dobrom ( samopravednošću, slikom o svojoj dobroti i svojim vlastitim mjerilima i prosudbama). Čisto srce je zapravo jednostavno dječje srce koje ne zna za dobro ili zlo, ili Adamovo srce prije pada. To je srce u kojem ne vlada savjest, ili „baština stabla spoznaje dobra i zla, već samo Isusova volja. Čistoća srca se ovdje u suprotnosti čistoće naših moralnih shvaćanja. Čisto srce je zapravo čisto od našeg dobra i zla te nepodijeljeno pripada Kristu i slijedi ga, srce kojem je Krist jedina briga.
(9.) „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ Ovaj svijet obilježen je sukobima i suparništvom Zašto Kristovi učenici teže ka tome da budu mirotvorci? Od kuda im ta osobina? Spoznaja da su u Kristu zadovoljene sve naše potrebe, želja da on vlada u našim životima, te odsutnost sebičnosti i častohleplja omogućuje Kristovim učenicima da budu mirotvorci ( Ps 34, 14). „Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. (Ef 2, 14-18)
“Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.” ( Kol 1, 19-20)
Gospodin je vrhovni mirotvorac i tu karakteristika obilježava i njegove učenike, kao njegove sinove, jer sinovi dijele značajke svoga Oca.
Kada je Isus pozvao svoje učenike oni su pronašli svoj mir. Zapravo, Isus je njihov mir. No sada su i oni pozvani da stvaraju mir. Kristovi učenici se odriču nasilja i buntovništva jer se tako ništa dobro ne postiže. Kristovo kraljevstvo je kraljevstvo mira i Kristovi učenici se pozdravljaju pozdravom mira.
(10.) „Blago progonjenima zbog pravednosti:" O kakvim se tu progonima radi i zašto do njih dolazi? Zašto ni nas netko progonio? Kao i do sada, ni ovdje pravednost znači više od pukog „biti dobar“, od dobrog ponašanja. Pravednost predstavlja potpunu životnu usmjerenost ka odnosu s Bogom i traženju njegove volje. Takav život je upadljiv ( stihovi 14-1.), pa stoga i povod čestim progonima.
Svi oni koji slijede Isusa mislima i djelima razlikuju se od svijeta: odricanjem od posjedovanja, sreće, prava, svoje pravednosti, časti i sile. Oni za svijet predstavljaju sablazan: „Pa tako se ne živi!“ Zbog toga će učenici često biti na meti progonstava.
Riječi „njihovo je kraljevstvo nebesko!" odjek su 3. retka i time Isus zaokružuje niz i označuje ga kao složenu cjelinu. Takve bogolike osobine treba, u svojoj punini, postupno utjeloviti i oživotvoriti u svim istinskim učenicima. Samo tamo gdje se na njih nailazi, tamo je prisutno kraljevstvo nebesko i Božja vladavina odista djelotvorna.
(11. i 12.) "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" Što Kristovim učenicima govore te pogrde i progoni? Zašto bi se oni tome trebali radovati i klicati? Ove Isusove riječi su sada direktno uperene učenicima i uvode u jasno razlikovanje između njih i naroda. Kršćani su vrijeđani i progonjeni od najranijih vremena. Obzirom da je i sam Isus bio zlostavljan i sramoćen, nije ni čudo da to zlostavljanje i sramota pada i na njegove učenike, a to ih može radovati jer pokazuje da su na Božjem putu. Isus svoje učenike svrstava uz proroke koji su isto tako navlačili na sebe neprijateljstva zbog vjernosti Bogu.
„Zbog mene“. Na Isusa sve pada, zbog njega su učenici progonjeni. On je „kriv“. Sramoćenja, vrijeđanja, sablazan, ogovaranja i smrtni progoni pečat su blaženstva učenika u zajedništvu s Isusom Na Kristovim učenicima svijet će iskaliti svoju srdžbu, riječima, klevetom i nasiljem. Kristovi učenici previše jasno svjedoče o nepravdi na svijetu. Ovaj svijet ne želi Kristove učenike, no oni imaju drugu domovinu- Kraljevstvo nebesko! Kristovi učenici, budite radosni i utješeni, u nebu će vam sve biti nagrađeno! Iz te vječne radosti, učenicima okupljenim pod križem, već sada dopire Kristov uzvik: „Blaženi“!
Dali Bog nagrađuje svoje učenike zbog onoga što čine? „Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ Sveto pismo uči da Bog nagrađuje djela svojih učenika (Jer 31, 16; Mt 10, 42). Međutim, Bog nas ne nagrađuje zbog naših zasluga, već zbog svoje dobrote, milosti i vjernosti. Premda nikome ništa ne duguje, Bog zbog svojeg obećanja nagrađuje vjerne. Mada čak i u djelima vjernih ima toliko nesavršenosti i nedostojnosti pred Bogom, budući da nas je već prihvatio zbog Kristovog djela na križu, Bog milostivo nagrađuje dobra djela učinjena zbog Krista. Isto tako, blago Isusovih učenika je na nebesima gdje ostaje za vječnost (6, 19-21), i to blago je zapravo sam Isus. Dakle, Isus je to blago koje učenik stječe, koje ne prolazi, koje na njega čeka i s kojim će se susresti. I to blago učenik stječe zahvaljujući Kristovoj patnji na križu, a koju učenik nasljeduje.
Jasmin Koso
Literatura:
R. T. France Evanđelje po Mateju ( Logos, Daruvar)
Dietrich Bonhoeffer Cijena učeništva (Izvori, Osijek)
Drugo helvetsko vjeroispovijedanje
Post je objavljen 11.08.2008. u 11:40 sati.