U Slobodnoj Dalmaciji od 10 08 2008 izišao je članak Ines Sabalić pod naslovom:
Demonter 'Arhipelaga Rusija'
Pokušala sam ga naći na internetu i cijelog ga staviti na blog, ali nisam ga našla. Inače volim kako piše Ines Sabalić. Ponekad se s nečim ne složim, ali to je ta razlika između mene, mojih godina , dugog slonovskog pamćenja, usudila bih se reći i određenih knjiških znanja i drugih koje ta znanja rijetko zanimaju i takve knjige ne čitaju.
Često se pitam vode li me ta 'znanja' u neke isključivosti'. Postajem li pristrana i zla. Jesam li sposobna čuti drugu stranu, jer pravda za koju lagano ginem pokazuje u najmanju ruku Janusovo dvostruko lice i nije bezrazložno pravo, koje se trudi postići pravdu, uključilo žrtvu, ubojicu, odvjetnike jednog i drugog, porotnike i suca. Pa još drugostepeni itd ostale sudove. Haški, međunarodni a onda i ulicu… uistinu teška je rabota shvatiti tko je u toj životnoj igri dobra i zla na pravoj strani, koja je strana prava ili na strani pravednoga, bolje rečeno.
Ako taj članak negdje pronađete pročitajte ga.
Radi se o slijedećem:
Solženjicin, ruski pisac, dobitnik Nobelove nagrade, nedavno je umro pa su ga se sjetili, ali njena je teza, a rekla bih i moja, da su njegove knjige nešto što više nitko neće čitati, iako su upravo te njegove knjige naročito 'Arhipelag Gulag' Rusiju opisale kao veliki , strašni logor, izazvale promjenu svijesti na socijalističkoj i socijaldemokratskoj sceni.
Evo par rečenica iz tog članka:
„ Za Francuze, Solženjicin je osoba od posebnog interesa. Deseci poslijeratnih generacija u Francuskoj oblikovale su se kao ljevičari, socijalisti, u romantičnom zanosu prema Sovjetskom Savezu. Staljinizam je kao ideologija dulje živio u Francuskoj nego bilo gdje drugdje. Skoro su se svi kompromitirali. Jean Paul Sartre je znao za sovjetske logore u kojima su život izgubili milijuni, ali nije htio da se o tome govori na Zapadu, da se „kapitalisti“ ne bi koristili tom činjenicom. Istinu o sovjetskim logorima u Francusku je donio hrvatski revolucionar, jedna od najzanimljivijih ličnosti povijesti hrvatske političke scene Ante Ciliga, kultni autor na tamošnjoj lijevoj sceni, no istina je previše uznemirujuća i zato zanemarena. „
Inače čitala sam Antu Ciligu. Piše zanimljivo, ali uistinu je avanturist, znatiželjnik ili … ne znam kako bih ga nazvala.
Daje malo na Korto Malteze i takve likove sa književne i ine scene.
Evo još iz članka:
------Životinjsko poniženje
..Čitanje Solženjicinovih romana izaziva nelagodu. 'Arhipelag Gulag'
Napisan je jer je Solženjicin nakon'Ivana Davidovića' bio zatrpan pismima u kojima ga stotine ljudi mole da zabilježi i njihove sudbine, i dok se čita što čovjek može i što je ljudsko biće radilo da bi preživjelo, gotovo se osjeti gađenje; gađenje nad tim do koje su mjere životinjskog poniženja bili dovedeni zarobljenici Gulaga, i još uvijek odbijaju crknuti. ---
No nama je bilo lijepo ili?
Žao mi je što sam onima, koji me čitaju, a kojima je jutro sunčano, lijepo i ugodno pokvarila malo jutra.
Post je objavljen 11.08.2008. u 09:11 sati.