Stipe Balajić, bivši igrač Hajduka, Zadra, Šibenika, Pule i Maribora, danas trener drugoligaša Solina, prošle je sezone došao u medije zbog neobična rekorda koji je ostvario trećeligaš Zagora iz Unešića. Naime, nogometaši Zagore nisu vadili loptu iz mreže na svom igralištu u Borovištu punih 1290 minuta.
Kako komentirate polusezonu koju ste odradili u Zagori?
- Zagora je bila hit-momčad 3. lige. Nedostajao je samo jedan mali korak da osvojim prvo mjesto ili veliki korak da, s ostvarenim uvjetima za dobivanje licence, kao drugoplasirani uđemo u viši rang. Međutim Zagori je to velik problem. Radi se na poboljšanju uvjeta, ali teško je. Ta je općina vrlo siromašna. Radi se o području od posebne državne skrbi. Malo je stanovnika u tom kraju, teško je naći izvor financiranja. Nadam se da će ići nabolje.
Unešić vam je ostao u dobru sjećanju...- Ostali su mi vrlo blizu srcu. Teško da ću opet imati priliku raditi u takvoj sredini. To je posebna i zdrava sredina, divni igrači, Uprava i navijači.
Radili ste prošle sezone u Drugoj i Trećoj ligi, koja je razlika?- Razlika je u radu. Drugoligaši imaju mogućnost rada dva puta dnevno. Radi se vrlo profesionalno. U Trećoj ligi mnogo igrača radi neki posao uz igranje nogometa. Ipak, ima i u Trećoj ligi dobrih igrača. Neki su od njih bez većih ambicija, ali su svejedno kvalitetniji od mnogih drugoligaških igrača. Treneri rade dobro u oba natjecanja.
Ambicije sa Solinom u sezoni 2008./2009.?- Ambicije ćemo odrediti nakon sređivanja igračkoga kadra. To će biti vrlo brzo. Doveli smo nekoliko iskusnih igrača, bez kojih bismo bili uvjerljivo najmlađi u ligi. Imamo spoj mladosti i iskustva koji je idealan. Mislim da možemo biti oko sredine tablice. Hoćemo li ići nekoliko mjesta gore ili dolje, to ćemo vidjeti, ali realnost je sredina. Više od toga bilo bi stvarno fantastično.
Ništa od borbe za vrh?- Ako se ukaže prilika, mi ćemo je napasti. Možda se i poklope neke stvari, pa da uhvatimo neko od tih prvih 4-5 mjesta koja vode u viši rang.
Ove godine pet je dalmatinskih drugoligaša, je li realnost borba za opstanak ili mogu nešto više?- U svima klubovima ulazi se s novim trenerima i s mnogo novih igrača, mislim da ih je čak pedesetak u pet klubova. Najmanje je turbulencija bilo u Solinu. Ciljano smo doveli igrače koje smo trebali. Nedostaje nam još jedan vezni igrač, organizator igre, tzv. playmaker, ali takvog je igrača vrlo teško naći. Ako ga ne uspijemo naći, snaći ćemo se s kadrom koji imamo.
Dat ćemo mladima mnogo prilika i na njima je da ih iskoriste. Trogir se oslanja na starije, iskusnije igrače, koliko vidim, i Imotski. U Junaku će biti mnogo promjena, okreću se suradnji s Hajdukom, a što reći za Mosor? To je fenomen. Svaka im čast. Svake godine s potpuno novom momčadi ostaju u ligi. Vidjeti ćemo, možda se netko i uspije plasirati u društvo najboljih.
Mislite da bi to pomoglo i Hajduku kao nositelju kvalitete u Dalmaciji?- Ako dođe do reorganizacije na šesnaest klubova, bilo bi dobro i za Hajduk i za cijelo područje da postoji jedan jak prvoligaš kraj Splita. To bi trebao biti klub gdje bi se radilo kvalitetno i koji bi dao priliku domaćim igračima.
Ovako nam se događa da mnogo igrača luta po austrijskoj drugoj ili trećoj ligi ili po hrvatskim prvoligašima Osijeku, Cibaliji ili Slavenu. Ovo je područje puno bogomdanih talenata i treba im jedan klub gdje bi realizirali svoj talent. Ne mogu svi proći u Hajdukovu prvu jedanaestoricu. Dalmacija bi mogla i trebala to pretrpjeti.
Hajduk?
- Drago mi je da je ova moja generacija dobila šansu. Neki govore da je možda prerano. Da se ne bi smjelo učiti na Hajduku. Ne znam kako rade, nisam nikad radio s njima. Vidjeti ćemo što će biti, kao i svaki hajdukovac, nadam se najboljemu. Dobro je što su vratili neke svoje mlade igrače, Oremuša, Pezu, Strinića, Franića, doveli odlične Subašića, Buljata, Jerteca, Ibričića...
Vidim da žele mnogo domaćih igrača, plus kvalitetni stranci. To je dobar put. Mislim da će ti mladi, uz ove iskusne - Živkovića, Andrića, Rossu, Tudora - stasati i donijeti mnogo dobroga, jer ne može biti lošije od prošle sezone. Ovo je velika šansa za mlade trenere koji vode Hajduk.
Vi ste na početku trenerske karijere, imate li koji trenerski uzor?- Kad razmislim, mislim da sam od svakog svog trenera uzeo ponešto. Svoj ću poziv temeljiti na redu, radu i disciplini. Možda sam najviše uzeo od prvoga trenera, Kaje Grubišića, koji je sada šef struke u Solinu i koji mi je stvarno dosta pomogao.
U Hajduku sam imao odlične trenere, Ivana Katalinića i Špacu Poklepovića, u Istri Milivoja Bračuna, Srećka Juričića i Ivana Kalinića, u Šibeniku Vinka Begovića, u Zadru Krešimira Vidova, u Mariboru sadašnjeg trenera Cottbusa Bojana Prašnikara, od kojega sam pokupio dosta stvari vezanih za trenersku psihologiju. Ne smijem zaboraviti suigrača i trenera, danas izbornika Slovenije, Matjaža Keka.
Planovi u bližoj i daljnjoj budućnosti...- Nema u našem poslu dugoročnih planova, na žalost, to je tako. Sada gledam samo sljedeću sezonu i Solin. Nadam se da ću ostati do kraja sezone u Solinu i da će ljudi koji vode klub prepoznati moj rad.
Post je objavljen 11.08.2008. u 02:47 sati.