Da vam na početku odmah pravilno postavim očekivanja ; najtanja knjiga koju posjedujem se zove "Irish Recipes", dimenzija je 12 cm x 17 cm (znači manja od A5) i ima 48 stranica uključujući sadržaj i konverzije mjera u metrički sustav.
Šalu na stranu, ima i debljih knjiga na tu temu, ali kojugod sam prolistala, imala je puno neirskih recepata. Oba ova otoka imaju lošu kuhinju i to je poznata stvar. Čudno je da baš ništa od francuskog utjecaja nije prešlo La Manche i onda došlo do Irske. Kad malo razmislim, nevjerojatno je da su tri nacije, carevi kulinarstva i po mom mišljenju, dvije od zemalja koje konkuriraju za najmonotoniju kuhinju, geografski jedni toliko blizu drugih, a kada zagrabite žlicom u njihove tanjure, izgleda kao da su na različitim planetima. Francuska kuhinja je nešto zbog čega znam da kod mene nema straha da ću ikada postati anoreksična . A foie gras je nešto zbog čega znam da neću dobrovoljno postati vegetarijanka .
No da se vratim mojim domaćinima. Nekada pomislim kako je skriveni razlog nekih viših sila za ovolikom imigracijom u Irsku, u stvari, taj da oni u dodiru s raznim drugim nacijama nauče fino jesti i kuhati . Proći će vremena dok se to dogodi, ali sada možda ima nade i za njih.
Prema dosadašnjim proučavanjima tradicionalnih irskih recepata, rekla bih da se sastoje od nekoliko osnovnih sastojaka: krumpir, janjetina, krumpir, govedina, krumpir, bakalar, krumpir, losos, krumpir, panceta, krumpir, kapula, krumpir, repa, krumpir, poriluk, krumpir, školjke, krumpir, pivo, krumpir, mrkva, krumpir, kupus i za kraj krumpir. Krumpir je sveti sastojak. Sada se više ne može dogoditi velika glad ako krumpir ne rodi kao u vrijeme 1845. - 1850., ali mi je nevjerojatno koliko ga se jede. Krumpir se jede uz sve. Čak i kada jedu pizzu, naruče pomfrit.
Tradicionalni recepti nisu čuli za neke začine egzotičnije od soli i papra.
Nema ni puno vrsta kolača, ali moram priznati da su im pite od jabuke i rabarbare jako ukusne. U stvari, ovdje se ne sjećam da sam ikada jela loš kolač; tradicionalni ili ne.
Jedan od najpoznatijih, ako ne i najpoznatiji, od tradicionalnih recepata je Irish stew. Jedan Dubliner mi je rekao da se kaže da je recept za njega "janjetina i povrće koje ti je ostalo od prethodnih dana". Neki drugi se ne slažu s tim i diskutiraju o tome što je pravi Irish stew. Mene priča podsjeća na priču o našoj pašticadi za koju će se dovijeka voditi rasprave koji je onaj najbolji i pravi recept. Ma svaki je na svoj način dobar, ali ja znam koji je meni najdraži i kako je radim .
Što se recepta za Irish stew tiče, čini se da se svi slažu da mora imati janjetinu, kapulu i krumpir i da one varijante s govedinom i Guinnessom, nisu pravi Irish stew. Neki u ona tri sonovna sastojka, dodaju i drugog povrća kao što je mrkva, grašak, pastrnjak ili repa, ali ono je osnova. Sve u svemu, Irish stew je janjetina u šugu s krumpirom i možda još nekim povrćem.
Evo vam recepta pa da vidite o čemu pričam.
Irish Stew
Zagrijati pećnicu na 150oC. 2 velike kapule narezati, posoliti i zažutiti na malo putra. Ja to odmah radim u vatrostalnoj u kojoj kasnije sve stavim u pećnicu.
Dodati 3/4 kg janjetine narezane na kockice i posoljene te popržiti 2 - 3 minute dok ne dobiju boju.
Preliti sve ili s vodom ili s juhom od janjetine (našla sam obje varijante recepta).
Ako se prelije vodom, a ne juhom, dodati još začina; sol, papar, majčinu dušicu, peršin. U tom slučaju, ja ću s mesom prodinstati i na sitno nasjeckani pastrnjak da da više okusa.
Prekriti i staviti u pećnicu.
Očistiti i narezati 1/2 kg krumpira i 1/4 kg mrkve.
Nakon što se meso kuhalo 45 minuta, dodati krumpire i mrkvu i vratiti u pećnicu još nekih 45 minuta.
Kao što vidite, jelo je iznimno jednostavno. Takva je tradicionalna irska kuhinja.
A meni će moja pašticada ipak uvijek biti draža .