Marketing
Olujni susret Spasa
(uz danasnje Evandjelje, Mt 14,22-33)
Nakon sto je umirio, izlijecio,
nahranio i otpustio uzburkano mnostvo,
i poslao apostole na drugu stranu,
ode potraziti svoji mir, svoje bostvo,
i duhovnu hranu,
u dubokom razgovoru s Ocem - nocnom,
toliko jednostavnom i tihom,
ali toliko - mocnom!
I onda se iz potpunog mira,
te visoke gore,
ponovo spusti nad
uzburkano more...
Secuci njime kao o
najmirnijoj pjescanoj plazi,
svojim koracima sijekuci valove,
cija silina za Njega ne vazi...
(i to o cetvtoj nocnoj strazi!)
Njegov Mir je veci
i od najzesceg i najopasnijeg vala,
ali dvanaestorica to jos
nisu znala!
I kad ga usred oluje,
iznad valova, ugledase - suha,
pomislise da vide - duha!
Ostadose bez daha,
i (jedno)glasno kriknuse od straha!
Ali On umiri
uplasene svoje,
hrabreci ih,
da se ne boje!
No, Petar ga ipak
odluci testirati,
svoj vlastiti zivot
riskirati,
zeleci Mu i sam prici,
po prijetecoj vodi...
A Isus mu samo
sigurnim glasom
rece: "Hodi!"
I kroz oluju,
i Petar doista polako krenu,
savladavajuci i strah,
i silinu njenu...
Gledajuci samo svoga Ucitelja,
Ribara i Pastira,
dostojanstvenog i prepunog snage
i uzvisenog Mira!
I unatoc oluji, svakoj logici,
i protivnom vjetru,
cudesno koracaju: Petar prema Isusu,
i Isusu prema Petru!
A ostali apostoli
u strahu i cudu,
gledaju ovu nocnu setnju,
velicanstvenu i ludu...
I dok se more prijeteci
ljulja i dize,
Ucitelj i ucenik
sve blize su, i blize...
Isusov hod - siguran i cvrsti,
dok Petru podrhtavaju
i ruke, i noge i svi prsti...
Sve manje i manje ih dijeli,
samo sto se nisu
dotakli i sreli!
Ali odjednom snazan vjetar
Petra skoro srusi,
i na kraju ga zahvati
i oluja u dusi!
Postane svjestan
citave drame,
opasnosti, oluje,
valova, tame...
I od straha
duhom potpuno klone,
odjednom shvativsi
da vec tone!
U podivljalom moru
se potapa i gubi...
U zadnji cas se sjetivisi
Onog tko ga ljubi!
Prema kome je zapravo
bio cudesno i krenuo,
sve dok ga vlastiti strah
nije poljuljao i skrenuo...
A vec Mu je bio
skoro na domak!
I glasno zavapi
ovaj nesretni momak!
U ocajno i snazno:
"Gospodine, spasi me!",
pretoci svu svoju muku,
isti tren osjetivsi
Isusovu sigurnu, spasiteljsku ruku!
Osjeti sigurnost i spas,
zacuje poznati,
blagi i prijekorni glas:
"Malovjerni, cemu sumnja i strah?!"
I utihnu oluja i vjetar u taj mah!
Dovoljno je Gospodina taci,
i tako se opet u sigurnoj
i mirnoj ladji naci...
Konacno shvatiti, povjerovati,
i nicice se pokloniti
Bozjemu Sinu,
uz kojega i najgore kusnje i opasnosti
u trenutku minu!
Uistinu!
9/10.08.2008.
Post je objavljen 10.08.2008. u 21:15 sati.