Već ima tjedan dana i preko kako sam posvađan sa... osobom koja mi više nije prijatelj. Začuđujuća promjena. Gdje je jednom bio nemir, sada je mir, no gdje je bio mir, sada je nemir. Ta stalna ravnoteža me uvijek zna iznenaditi.
Već ima mjesec dana kako sam bio u Splitu, sad bi bili zadnji dani, a već ima dva mjeseca od kraja škole i manje od mjesec dok se opet ne vratim. No zaista... kao dom. Od tog iskustva ću se bolje truditi, vjerujem. Čim nešto dublje razumiješ, bolje se snalaziš (no ne nužno). Vjerujem da će tijekom te godine i to pobijeći, negdje pred kraj već prvog polugodišta, no onda ću, barem se nadam, imati dobar start, pa će me to motivirati. Moja borba protiv lijenosti traje i dalje.
Kalendarski ću, od ovog trenutka pisanja, za pola sata navršiti devetnaest godina (ili započeti, kako netko gleda), no imam lijepih trinaest i pol sati :). Okolni događaji nisu bili lijepi, no proslava i druženje je bilo odlično. Uskoro ćemo saznati kako će ove godine biti. Šesnaesta mi se godina mogla staviti kao uvod, sedamnaesta kao početak tog jednog poglavlja, osamnaesta kao glavni dio priče, a sada ćemo vidjeti odigravanje?...pa, vjerojatno... a dvadeseta konkluzija i početak novog poglavlja? Eh, malo daleko gledam - a pogled je i plitak, no mogu si zamisliti valove kako putuju dalje do obale. Novi valovi će nastati. Dugo nisam pokušavao gledati u budućnost i pogađati je. Zanima me kako će se sadašnji valovi odigrat. Potruditi ću se da budu čim sretniji, prije udara o obalu, stijene možda čak. Ili da ja ne udarim u neku stijenu, prekinem val kojeg sam jašem, prestanem stvarati nove i odvojim se od ostalih koje dodirujem, ostavim ih same, neke nekompletne, prazne, nepotpune. Drugi val bi možda došao u blizinu mog stajališta. No zamjena, kao se i nađe, teško nadopuni.
I novi strah se javlja...
...a tako i nova veselja
Post je objavljen 10.08.2008. u 21:20 sati.