Treba mi netko.
Besplatni psihijatar.
Netko tko će me analizirati, slušati, razumjeti.
Netko tko će znati svaku j***** sitnicu o meni, a neće me osuđivati.
Imam previše toga u sebi.
I čuvam to sve.
Ne želim ništa ispustiti.
Ziher negdje tamo izgledam poput teške štreberice koja izlazi iz knjižnice gotovo na koljenima pokušavajući zadržati u rukama dvadesetak knjiga koje je posudila.
Osjećam se tako.
I raspadam se ispod kalupa koji sam izradila.
Utapam se u nekoliko centimetara vode koju sam usput prolila.
Usput.